Kada bi me pozvali da zaigram za hrvatsku reprezentaciju, ja bih se odazvao, glase otprilike riječi američkog košarkaša Alana Andersona izrečene novinarima. Dovoljno da se digne bura i rasprava treba li Amerikanac hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji
Svijet sporta već odavno ne poznaje granice. Desetljećima već prostoji praksa da sportaši uzimaju druga državljanstva i igraju za reprezentacije zemalja u kojima nisu rođeni. Nekima je za takav potez motiv čisto sportski, nekima financijski, no takvo nešto svijet poznaje jako dugo.
Takvog trenda nije oslobođena ni Hrvatska. Imamo i mi primjere u raznim sportovima kad smo davali sportska državljanstva sportašima. Sjetimo se raznim stolnotenisača, zatim odbojkašica Kiriljenko, Sidorenko i Čebukina, zatim dizača utega Pešalova, pa sve do nogometaša kao što je Eduardo. Možda primjer Arsenalova napadača i ne spada ovdje budući da je u Hrvatsku stigao kao 15-godišnjak te se tu formirao kao nogometaš, no zato bi se u ovaj kontekst mogla staviti priča o pokušajima da Argentinac Cvitanich zaigra za 'kockaste'.
I sada dolazimo do Ciboninog Amerikanca Alana Andersona koji je u Lijepu Našu stigao u prosincu 2008. Njegove košarkaške kvalitete neupitne su. Njegova želja da zaigra za hrvatsku reprezentaciju je hvale vrijedna, ali zasad je tu puno upitnika i pitanja. U Hrvatskom košarkaškom savezu nemaju nikakvu službenu obavijest, što nije ni čudno jer je Anderson svoju želju izrekao novinarima, i ne žele ništa komentirati.
No treba li hrvatskoj košarci uvoz stranaca? Jedan od rijetkih velikih sportova u Hrvatskoj još uvijek egzistira bez uvoza 'stranaca'. U košarkaškoj Europi dovođenje Amerikanaca već je postalo pravilo. Amerikance u svojim reprezentacijama imali su ili još uvijek imaju i Rusi, Talijani, Makedonci, Bugari, Nijemci pa i Bosna i Hercegovina. Zašto onda ne bi i Hrvatska.
Gledajući čisto kvalitetno, ulazak Andersona u hrvatsku reprezentaciju bio bi pun pogodak, no pitanje je je li Amerikanac svjestan što sve donosi te je li on spreman na pravila koja to donosi. Znači, praktički svako ljeto bez nekog odmora, rijetki odlasci u ljetne NBA kampove i tako dalje. Ako je Anderson spreman svoje ljudske i košarkaške kvalitete staviti u službu hrvatske košarkaške reprezentacije, onda bi njegovo dobivanje državljanstva imalo smisla, u svakom drugom slučaju od takvog 'braka' nitko ne bi profitirao nitko, niti bi sve imalo smisla.
