Uz dosta stresa, promješanih karata, vjerojatno i neprospavanih noći, hrvatski izbornik Zlatko Dalić sa svojim stručnim stožerom, napokon će moći odahnuti.

Euforija koju su on i igrači, predvođeni najboljim nogometašem svijeta u 2018. godini, Lukom Modrićem, napravili prošle godine, pomalo je uljuljkala sve oko hrvatske reprezentacije, a igrači su se tog ljeta iscrpili fizički i psihički. I od lovca postali su lovina. Pridodao li tome i odluke nekolicine važnih igrača koji su se odlučili umoriviti (Mandžukić, Subašić, Ćorluka...), pad rezultata bio je neminovan.

Međutim, izbornik Dalić nije dizao paniku, kao što nikad ni nije, nego je igrače koje je pozivao i koji su mu se odazivali, zasipao povjerenjem.

Naravno, bilo je iluzorno očekivati da će pobjedička serija trajati u nedogled, jer igrači su i u klubovima proživljavali krizne periode, ali prije svega kao posljedicu neodrađenih pravih klupskih priprema.

Na svu sreću, novoformirano natjecanje, odnosno Uefina Liga nacija, još uvijek nema toliku važnost, ali poslužila je izborniku da i kroz oglede s iznimno jakim sastavima Engleske i Španjolske testira neke nove igrače.

Analiza igrača po linijama na putu do Eura

Kada bismo gledali po linijama, onda definitivno možemo zaključiti, kako se u tom peridou iskristalizirao kao golman budućnosti Dominik Livaković. Još u ogledu protiv Engleza na Rujevici, branio je s puno samopouzdanja. S takvim je nastupima nastavio u Dinamovom dresu (izboreno europsko proljeće nakon 49 godina!), a svoj je vrhunac doživio ove subote protiv Walesa na stadionu Gradski vrt.

Tin Jedvaj također je jedan od igrača koji će zauzeti svoje mjesto u reprezentaciji, ali on u A momčadi nije 'novi'. Njegov najveći hendikep je minutaža u Bayeru iz Leverkusena, koja bi, da je veća, od njega puno prije izgradila igrača za veće domete. Zabljesnuo je s dva gola protiv Španjolske, ali je u ogledu protiv Mađarske bio na razini cijele momčadi.

U subotu protiv Walesa, u iznimno teškim uvjetima, opet je bio dobar. Što je dokaz da zna i može.

Baš kao što bi u budućnosti trebao dokazati i Borna Barišić. On je na početku ove sezone Osijek zamijenio Glasgow Rangersom, ali pred kraj prvenstvenog natjecanja češće je sjedio na klupi nego bio na terenu. Ipak, nedostatak lijevih bekova, natjerao je izbornika Dalića da pozove ovog Čepinca, koji je protiv Walesa ili točnije Balea, pokazao da se može ravnopravno nositi s igračima najviše klase.

Kada su u pitanju stoperi, tu raspolažemo visokoklasnim igračima, jer Dejan Lovren je igrač aktualnog europskog prvaka, Liverpoola. I kada je u pravoj natjecateljskoj formi, onda je teško prelazan. Doduše, ove sezone imao je peh s ozljedom, zbog čega je izgubio mjesto u početnoj postavi, ali u završnici sezone, uhvatio je formu u kakvoj ga žele Klopp i Dalić.

Domagoj Vida, koji je nakon SP-a u Rusiji u prvenstveni 'žrvanj' ušao možda i prvi od svih naših igrača, neizostavni je član prve momčadi turskog Bešiktaša, a kada se tako 'iscijeđen' uspio nametnuti treneru, onda je jasno da u njegovim nogama ima još puno izborenih duela i izbijenih lopti.

Izborniku Daliću kao stopersko rješenje nudi se i Duje Ćaleta-Car, igrač Olympiquea iz Marseillea, koji je austrijsku ligu zamijenio jačom, francuskom. No, dok je dvojac Lovren - Vida još uvijek na nivou na kojem jest, ovaj 22-godišnjak iz Šibenika morat će pričekati veću minutažu. I s toga nas čudi odluka, koju pravda klupski stopiranjem, da ne putuje s mladom reprezentacijom na Euro u Italiju i San Marino. Vrijeme će pokazati je li to bila mudra odluka...

Nažalost, igrače koje je Dalić još pozivao u zadnje vrijeme, poptu Karla Bartoleca, Darija Melnjaka i Filipa Benkovića, u reprezentativnom dresu nismo mogli doživjeti i osjetiti.

Vezni red u kojoj glavnu ulogu, bez obzira na skoro pa 34 godine, ima Luka Modrić, najjače je hrvatsko oružje. Pridodamo li Modriću i neumornog Marcela Brozovića, odnosno Ivana Rakitića, bez kojeg Barcelonin trener Valverde nije ni pomišljao kretati u utakmice La Lige odnosno Lige prvaka, možemo biti još neko vrijeme mirni. Ipak, posebno veseli da se u zadnje vrijeme kroz igre u Chelseaju okuražio i 25-godišnji Mateo Kovačić te je počeo puno više preuzimati odgovornost. Osjetilo se to i u subotu protiv Walesa.

Mario Pašalić također je jedan od pretendenata na ulogu Rakitićevog nasljednika, naravno, kada za to dođe vrijeme, ali ovaj se igrač tijekom sezone dokazao u dresu Atalante, kluba koji je bio otkriće talijanske Serie A. I imao je Pašalić velikih zasluga za povijesni iskorak kluba iz Bergama.

Marko Rog nažalost u klubu ne dobiva priliku, sada mu se zalomila i ozljeda, i u ljetnim mjesecima morat će napraviti veliki zaokret u karijeri ako će i dalje htjeti biti na Dalićevoj listi. Iskustvo i znanje Milana Badelja također nije upitno, ali i on je u situaciji da počne razmišljati o klubu gdje će igrati.

Alen Halilović dugo se tražio, jer nije igrao niti u HSV-u, a još manje u Milanu. Na sreću, pronašao se u viziji trenera Preud'hommea, i skupio je minutažu tijekom ovog proljeća. Dovoljno da bude na popisu Gračanove U-21 reprezentacije, a sada i kao zamjena u A momčadi. U kojoj je bio i uoči Eura 2016. godine, no tada možda i malo premlad.

Što se krilnih pozicija tiče, Ivan Perišić, provjerena je klasa, ali čini se da mu ponekad treba puno više prilika za konkretniji učinak. U ogledu protiv Walesa do autogola kojeg je zabio Lawrence, a na kojeg ga je natjerao upravo Perišić, igrač Intera imao je situacije koje je mogao i bolje realizirati.

Na drugoj strani terena vrlo dobro se snašao mladi Josip Brekalo, a čiju je vrijednost nakon utakmice potvrdio i Luka Modrić. Prema tome, straha za njega nema.

Kroz Ligu nacija, izbornik Dalić tražio je zamjene za Marija Mandžukića i Nikolu Kalinića, pozive je slao Marku Livaji i Ivanu Santiniju, ali očito ga ova dva napadača nisu uvjerila da bi mogli biti dostojne zamjene. Doduše, pokraj Andreja Kramarića, ali onog iz dresa Hoffenheima, a ne s utakmice protiv Walesa, baš kao i Ante Rebića, možda nema ni potrebe inzistirati na novim igračima. Istina, na vrata reprezentacije pokucao je Bruno Petković svojim nastupima u Dinamu, a u ogledima protiv Azerbajdžana i Mađrske pokazao je da zna i može.

Dakle, kada se podvuče crta na kraju natjecateljske sezone, u kojoj je Hrvatska doživjela tek jedan ozbiljniji udarac, odnosno poraz na gostovanju kod Mađarske, ali u kojoj je izbornik Dalić dobio nekoliko igrača na koje će se sigurno računati u reprezentaciji, možemo biti mirni i spokojni. Tri odigrane utakmice i šest osvojenih bodova je bio minimum i dobar su temelj za nastavak kvalifikacija.

A to najbolje potvrđuje i izjava Luke Modrića, nakon pobjede nad Walesom, kada se očekivalo da će veći dio prve momčadi tražiti 'slobodno' i prskočiti prijateljsku utakmicu protiv Tunisa u Varaždinu, kako žele odraditi još taj dvoboj i tek onda otići na zasluženi odmor.

'Nema još odmora za mene, ipak sam ja kapetan. Još ćemo to odraditi, treba vidjeti koliko i kako, a onda malo odmor i pripreme za sljedeću sezonu', kazao je Modrić. Izjava pravog kapetana. Izjava iz koje se može isčitati puno toga između riječi.

U nekim vremenima i kod nekih drugih izbornika takvo što ne bismo doživjeli.

'Imamo dva dana odmora, idemo svi u Varaždin odigrati utakmicu protiv Tunisa. Hvala igračima na ovih osam dana koje smo proveli zajedno, stvarno su jako dobro radili. Znam da im je u glavi već odmor, ali idemo to protiv Tunisa odraditi do kraja, a onda zasluženi odmor', kazao je Dalić. Potez ili bolje rečeno gesta o kojoj se govori.