Tako misli Lwave, korisnik s portala Tribina.hr, koji je svojom analizom odgovorio na pitanje – treba li u reprezentaciju Čop, Kramarić, obojica ili niti jedan?

Kako se u posljednje vrijeme, pogotovo iz redova Dinama, sve češće može čuti kako prvi strijelac lige mora vidjeti Brazil, odlučili smo analizirati prednosti i mane dvojca koji dijeli to prvo mjesto. Ako je vjerovati analitičarima s portala Tribina.hr, 'riječka devetka' morala bi biti u prednosti. Ovo su tri glavna razloga:

TALENT
Kramarićeve prednosti proizlaze prvenstveno iz njegovog talenta. Andrej je igrač s izrazitim osjećajem za gol. Po toj kvaliteti nesporno je bolji izbor od Čopa. Duje je centarfor- radnik, dobar nogometaš koji se postepeno statistički poboljšava, ali ne posjeduje killer instinct. To je nešto što ili imate ili nemate, ne možete ga steći radom na sebi.

Da ne bi došlo do zabune, Andrej Kramarić ima svojih mana kao i Duje, međutim razlika u sirovom potencijalu je očita. Andrej, iako godinu dana mlađi kao član Dinamu inferiornog kluba svejedno djeluje sigurnije u realizaciji. Bolje se kreće i Rijeka djeluje fluidnije s njim na terenu. Odlaskom Benka taj detalj posebno dobija na značaju. Treba znati čitati i između redaka; Andrej je često ove godine zabijao ključne golove, bilo da je riječ o europskim utakmicama ili našoj ligi. Zabio je Dinamu u remiju na Kantridi, dva puta Splitu, Hajduku na Poljudu, Lyonu u Europskoj ligi kao i Lokomotivi u gostima.

S druge strane Dujin doprinos je teško vrednovati jer je član kluba koji je izrazito dominantan u nacionalnom prvenstvu. Kao takav on bi trebao odskakati od ostatka lige kao što je to nekad radio Eduardo. U praksi vidimo da to nije slučaj. Golim okom možete bez problema klasificirati obojicu igrača; Duje podsjeća na Oliviera Girouda i Maria Gomeza, dok Andrej više djeluje kao fizički slabija replika Diega Coste.

IGRAČKA INTELIGENCIJA
Ono što Kramarića neosporno kvalificira ispred Čopa je kategorija koju Ameri rado zovu offensive awareness. To je podvrsta koja definira kretanje bez lopte i nogometnu inteligenciju u jednom. U obje navedene kategorije Čop ne može ni blizu Kramariću. Bezbroj primjera je samo u tekućoj sezoni kada smo imali priliku gledati Čopa u izrazito povoljnim situacijama koje nije uspijevao kvalitetno završiti. To se Kramariću rijetko događa.

Također, Andrej ima naviku odlaska prema krilnoj poziciji da bi oslobodio sredinu terena, a taj detalj pokazuje da je svjestan kretanja suparničkih igrača kao i onih svoje momčadi. Igračka inteligencija vam često znači razliku između pobjede ili poraza, a u manjim utakmicama ona je redovito pokazatelj vaše mogućnosti kao centarfora da razigrate ostatak ekipe, prije svega krilne pozicije.
Još jedan detalj je na strani Kramarića – konzistentnost!

Duje ima susrete sa više zgoditaka na kontu, ali onda mu se zna dogoditi i par kola bez gola srednje kvalitetnim protivnicima po rejtingu MAXtv Prve lige. To je za prvu špicu kluba koji je toliko superioran nedopustivo.

Poseban dio priče je kadar. Dinamo kao klub posjeduje dva izrazito kvalitetna krilna igrača koji bi po definiciji trebali maksimalno olakšati posao Duji. Andrej s druge strane ima jedino Anasa, a on je blago rečeno toplo hladno-igrač.

ŠTO TREBA HRVATSKOJ?
Zadnji kriterij je reprezentativna potreba. Što reprezentaciji treba, a što ne i tko bi se bolje uklopio? Andrej i ovdje odnosi uvjerljivu pobjedu. Što se Čopa tiče, sličan profil (uz napomenu) da se radi o puno naprednijoj verziji već imamo u Mandžukiću. Trkački i radni dio ekipe pokriva Olić. Skakački Jelavić.

Tehnički dio nam nedostaje, a on je upravo neredovitim igranjem Da Silve otvorio raspravu. Andrej odlaskom Benka u Kinu postaje kandidat broj jedan za poziv. I ne bi bilo nezasluženo.