Doduše, obojica su napravila jako puno u svojim sportskim karijerama i razumljivo je da im bilo kakva 'uklizavanja' ne odgovaraju. Slavenu je sigurno zasmetalo to što je Ladić favorizirao Ivankovića, a ne njega, baš kao što je i Ladiću mrak pao na oči kada je Bilić u svoju vrstu pozvao odbjeglog Anasa Sharbinija, ali i mladog Interovog vratara Mateja Delača. Istog onog kojeg je Ladić, kao vratarski stručnjak, proglasio tek četvrtim kandidatom za njegovu vrstu.

Naravno, to su njihove razmirice, ali zbog njih je najveću štetu mogla imati hrvatska nogometna budućnost. Naime, osobni su problem stavili ispred reprezentacije, iako je Ladić jučer slavodobitno izjavio: 'Pa mi smo na pravcu HNS-a, bez obzira na osobne interese.'

Isti taj Dražen Ladić, iako sigurno nikad neće priznati, nije direktno komunicirao sa Slavenom Bilićem, već se služio posrednikom Zorislavom Srebrićem.

'Nemam običaj previše nositi mobitel sa sobom', pokušao se opravdati Ladić, ali i zaboravio da su današnja pomagala u komunikaciji neophodna. Pogotovo ako trebate od izbornika važnije momčadi izvući nekog igrača za svoju momčad.

Također, Srebrić mu je poslužio i kao pregovarač oko Nikole Kalinića, kojeg u prvom navratu nije ni zvao. Tada je Ladić ponudio priču da ga je Kalinić odbio, dok se u igračevo ime izborniku Biliću obratio trener Allardyce.

U trenutku kada mu reprezentacija napokon može napraviti nešto konkretnije, Ladić nije okrenuo ni broj Ivana Rakitića, a na upit novinara kako će reagirati veznjak Schalkea, mudro je izjavio: 'Mogli ste pročitati u novinama da bi on igrao i za U-15 hrvatsku selekciju.'

No to ne podrazumijeva i U-21 selekciju, jer ako te nitko ne nazove i pozove te da igraš, ne moraš se odazvati - tko zna, i u novinama može pisati svašta. Ili su sada Ladiću, najednom, novine ipak postale mjesto komunikacije.