U hrvatskom sportu posljednjih godina ime Mirele Kardašević često se spominje u kontekstu najboljih hrvatskih sportašica. Poznata je postala nakon što je prošle godine na prvenstvu Hrvatske u Sisku srušila dva svjetska rekorda, prvi u disciplini dinamika sa stereo perajama, a drugi u disciplini dinamika bez peraja, prsno. No, tome treba dodati i da je osvojila dvije zlatne medalje na Svjetskim prvenstvima, a ukupno je u karijeri čak šest puta obarala svjetske rekorde.

Stoga nije čudno što se njeno ime našlo i među nominiranima za Najbolju sportašicu godine u izboru Sportskih novosti, gdje je na koncu završila na trećem mjestu, odmah iza neprikosnovene zlatne olimpijke Matee Jelić (tekvondo) i Barbare Matić (džudo).

No, ono što je posebno zanimljivo jest podatak kako je ova samohrana majka dvoje djece, koja je po zanimanju magistrica međunarodnog poslovanja, u ovom zahtjevnom sportu u završila je sasvim slučajno, i to kada je imala 30 godina.

'U mladosti sam se bavila plivanjem nakon što sam oboljela od dječje bolesti zvane leg calvve perthes, gdje mi je kao jedna od terapija bilo ponuđeno plivanje. Ostala sam u plivanju do svoje 21. godine i ostvarila sam dobre rezultate te dobila stipendiju u Americi', kazala je za tportal Mirela Kardašević.

Studij u SAD-u i plivačka karijera

No, po dolasku na studij u SAD njena sportska karijera je brzo završila. Sudbina se poigrala i zbog teške ozljede vrhunsko plivanje više nije bilo opcija.

'Nakon što sam u Americi morala operirati rame rečeno mi je kako je moja plivačka karijera upitna i tako se i dogodilo. Nakon što sam završila s plivanjem, nisam osam godina otišla na bazen, niti rekreativno plivala. No, jednoga dana, kada sam napunila 30 godina, odlučila sam krenuti rekreativno na plivanje i igrom slučaja primijetila sam ronioce kako treniraju. I tako je sve počelo…'

Doslovno se zaljubila u ronjenje od prvog trena.

'Čim sam došla kući s treninga istražila sam sve o tom sportu, a ubrzo sam otišla vidjeti i jedno njihovo natjecanje. Sve što sam vidjela jako mi se svidjelo i dodatno me zaintrigiralo pa sam tako odlučila ući u ronjenje ponajprije kao hobi. Ronjenje me očaralo i uvelo me u neki drugi svijet. Užasno je težak sport, mentalno i fizički, no ljubav prema tom sportu me svaki dan gura prema naprijed', u jednom dahu je ispričala Mirela Kardašević koja je o ronjenju postala toliko ovisna da je posložila život i odlučila se tim sportom baviti i nakon što završi karijeru.

'Da, želim se baviti ronjenjem sve dok uživam u tom sportu, a nakon sto završim svoju karijeru -koja će uvjerena sam još dugo trajati - želim ostati u ronjenju i ostvariti druge planove', sa smiješkom je dodala simpatična Mirela koja je zahvaljujući tom sportu prošla pola svijeta.

Kaže kako uz dva zahtjevna sina, koji obožavaju košarku, nema vremena za druge sportove.

'Uz bazen ili more gdje redovito vježbam, idem još u teretanu, istežem se, radim mentalni trening, puno hodam u prirodi, zaposlena sam te uz to imam dva sina tako da mi je taj raspored čisto dovoljan', kaže s osmijehom Mirela.

Samohrana majka koja je zbog dva sina zavoljela košarku

Stoga se odgovor, zašto je u 30-im godinama završila u ovom zahtjevnom sportu, nekako nametnuo sam od sebe.

'Znate kako se kaže, nikada nije kasno okrenuti novu stranicu u životu. No, najveći razlog je svakako taj što sam svoje dvadesete godine života u potpunosti posvetila sinovima, a kada su porasli odlučila da je sada vrijeme za mene. No, moram reći kako sam se udala mlada, a posljednjih devet godina sinove Romela i Nahla odgajam sama jer nakon rastave bivši muž ostao je živjeti u Americi. Sinovi treniraju košarku u klubu Zapad, a i ja sam veliki fan košarke, pogotovo NBA lige. Često odlazim sinove gledati na utakmice i uživam u tome.'

Od ljubavi prema plivanju preko duge stanke i sjajnih rezultata u ronjenju. Nije mala stvar kada je netko u tim godinama obara svjetske rekorde i osvaja medalje. Na pitanje o najvećim uspjesima u ronjenju, odgovara:

'Dosad sam osvojila dvije zlatne medalje na svjetskom prvenstvu, tri srebrne medalje na SP, tri brončane na SP, tri brončane na EP, srušila sam šest svjetskih rekorda i vise struka sam državna prvakinja i rekorderka. Najdraža medalja mi je vjerojatno moja prva zlatna medalja sa SP, obzirom da mi je upravo ta medalja pokazala da sve što sam radila do tada, sva odricanja, usponi i padovi, bili s razlogom.'

Čak šest puta obarala je svjetski rekord. Neki vrhunski sportaši, primjerice atletičari, to nikada ne uspiju. No, koliko je to zaista teško ostvariti u ronjenju?

'Rekordi se ne ruše često, morate biti u najboljoj mogućoj formi da dođete to svjetskog rekorda. Svaki taj zaron traje četiri minute, ako ne i duže, što znači da se krećete ispod vode pune četiri minute bez zraka. Tijekom tog zarona vaše tijelo prođe kroz velike promjene, nastupa tu i velika neugodnost te bol od tzv. kontrakcija dijafragme. Tu je i izrazito velika količina mliječne kiseline u tijelu tako da se mora održati mirna i fokusirana glava... Zaroni su izrazito teški, ali guranje vlastitih limita nosi veliko zadovoljstvo i motivaciju da ih opet gurnete malo dalje.'

Na pitanje koja je prva reakcija poznanika i ljudi s kojima se druži kad kaže kojim se sportom bavi, odgovara:

'Većinom ljudi misle da je to jako ekstreman sport i da se izlažem opasnosti, no ronjenje je vrlo siguran sport i nema opasnosti ako se roni pod sigurnim i kontroliranim uvjetima. Istina, guramo svoje tijelo do zadnjih limita, ali isto tako dobro poznajemo svoje tijelo i znamo gdje su nam granice.'

Koliko zapravo košta bavljenje tim sportom i kako se uspije financirati?

'Ronjenje je skup sport, zbog opreme koja je hi-tech i svaki dio košta više od 600 eura. Svake godine mijenjamo odjela, izlaze nove peraje, tu su pripreme, zatim suplementi, teretana, itd. Skupi poveća cifra. Pomaže to što imam sponzore, inače bi mi bilo znatno teže. Ako želimo biti najbolji onda moramo i puno ulagati, a bez sponzora to je jako teško', objašnjava.

'Ne postoji dobna granica, što čini ovaj sport vrlo posebnim i atraktivnim'

Postoje li neka ograničenja? Do koje dobne granice se može natjecati s obzirom na napore?

'Ne postoji dobna granica za ronjenje, što čini ovaj sport vrlo posebnim i atraktivnim. Ako želite napredovati, tada morate znati da morate uložiti puno truda i rada', kaže naša sugovornica, koja ističe podršku roditelja i najbližih.

'Nakon što su upoznali ronjenje i više se informirali, shvatili su da ronjenje nije opasan sport. Oni su mi zapravo najveća podrška i bez njih bi mi bilo puno teže s obzirom na to da imam dva sina, a moram putovati na natjecanja i pripreme', ističe.

Postoji li neka vrsta posebne prehrane tijekom priprema i uoči natjecanja?

'Ja sam orijentirana na tzv. plant-based prehranu (namirnice pretežito biljnog podrijetla, op.a.). Bitna je što lakša prehrana, a da je dovoljno nutritivna.'

Na pitanje o novim ciljevima, ističe: 'Nikada si ne stavljam neki krajnji cilj. Znam samo da želim što više, i da neću stati dok ne vidim da sam ispunjena u svim aspektima vezano za ronjenje. Imam još puno prostora za napredak i ne shvaćam olako svoj talent, nego ulažem puno rada i znam da mogu još puno toga ostvariti.'

Tko su trenutačno najveće zvijezde toga sporta?

'Trenutačno najveće zvijezde ronjenja su Rus Alexey Molčanov i Talijanka Alessia Zecchini. Oni su orijentirani ponajprije samo na dubinu, a u bazenu mogu reći da smo to Poljak Mateusz Malina te od žena ja. Zasad sam orijentirana na bazen i na dubinu uz dodatak kako za dubinu imam manje vremena za treniranje pa stoga tu još nisam uzela zlatnu medalju. Np, vjerujem da sam joj jako blizu. Možda je 2022. upravo ta godina gdje ću uzeti zlatnu medalju i u dubini na Svjetskom prvenstvu', kaže uvijek nasmijana i dobro raspoložena Mirela koja nam je za kraj priznala da je upravo najveći strah osjećala upravo od dubine.

'Da, trebalo mi je dosta vremena da se oslobodim tog straha od dubine, no u trenutku kada shvatite da u dubini nema ničega osim vas i konopa po kojem ronite, osjetite samo slobodu', za kraj je rekla Mirela koja u Hrvatskoj obožava roniti na otoku Visa, a obožava i špilje na otoku Ibizi i te u mjestu Kaş u Turskoj, nedaleko Antalije.