Protiv Gruzije se znalo da 'kockasti' ne mogu računati na već otprije ozlijeđene Ivana Rakitića, Srđana Lakića i Ivana Strinića te Niku Kranjčara (kartoni), kasnije je otpao i Drago Gabrić koji je nastradao u prometnoj nesreći, a Domagoj Vida se sam prekrižio sudjelovanjem u jednoj tučnjavi.

No Hrvatska je i dalje jaka i izostanci navedenih ne bi smjeli biti nenadoknadivi. Neki igrači dolaze u golgeterskoj formi, neki su odmorniji od ostalih koji polako kopne zbog velikog broja utakmica, a nekima je reprezentacija prilika da si povećaju skromnu minutažu koju su ove sezone imali u klubovima.

Evo kako je izgledala sezona za pojedinog reprezentativca i u kakvom fizičkom ili psihičkom stanju on dolazi pod hrvatsku zastavu.

Vedran Runje – bio je standardan u dresu Lensa (32 nastupa), ali sezonu neće pamtiti po dobrome. Bilo je tu sukoba s navijačima, a sve je kulminiralo ispadanjem iz Le Championata. Nadamo se da svi ti događaji nisu utjecali na Runjino samopouzdanje.

Stipe Pletikosa – izgleda da je omiljeni Bilićev igrač, jer kako drukčije objasniti njegovo pozivanje kada uopće ne brani (samo jedna utakmica). U Tottenhamu većinu vremena provodi na tribinama, a nebranjenje je zasigurno utjecalo na formu.

Vjekoslav Tomić – nametnuo se kao prvi vratar Karabukspora. U prvenstvu je nastupio u 33 od 34 utakmice. Bio je jedna od boljih karika kluba u osiguravanju ostanka u elitnom turskom razredu i za njega se može reći da je zaslužio priliku.

BRANIČI:

Vedran Ćorluka – jedno vrijeme su ga mučile ozljede, pa ga je trener 'spursa' Redknapp držao na klupi, ali pred kraj sezone je 'Čarli' opet postao standardan u prvih 11. Odigrao je 24 utakmice pa mu umor ne bi trebao biti problem.

Gordon Schildenfeld – zamjerali su mu na sporosti, a on je u Sturmu procvjetao. Jedan od najzaslužnijih za austrijski naslov. Trener Franco Foda nije mogao bez njega u obrani pa je Šifo upisao 41 utakmicu.

Šime Vrsaljko – jedan od 'modrih' dragulja koji tek dolaze. Kroz sezonu se mučio i s ozljedama, ali kada je igrao skauti bogatih klubova na tribinama su bili zadovoljni. Moć nije upitna, jer 25 odigranih utakmica takvog mladića ne mogu zamoriti.

Dejan Lovren – francuski ga mediji ne vole, ali valjda trener Lyona Claude Puel zna bolje. Inače, hrvatski stoper ne bi 37 puta izlazio na travnjak i odigrao sve najvažnije utakmice za 'lavove' s Gerlanda.

Mladen Bartulović – dobio priliku nakon što je izgrednik Vida prekrižen. Nalazi se na posudbi u Kryvbasu iz Dnjipra i imao je solidnu godinu u kojoj su njegove usluge bile korištene na 23 utakmice.

Manuel Pamić – standardan u najvrednijoj češkoj momčadi praškoj Sparti koja je na kraju završila kao druga u ligi. No Pamić može biti zadovoljan i zbog činjenice da više nije pod suspenzijom HNS-a i zbog toga što je odigrao 39 utakmica.

Darijo Srna – i u ovoj sezoni je potvrdio da je nezamjenjiv. Nositi kapetansku vrpcu u Šahtaru je dokaz njegove vrijednosti. Za Ukrajince je ove sezone odigrao 37 utakmica, no ne treba sumnjati sigurno je ostalo nešto svježine za Gruziju.

Danijel Pranjić – za Bayern je odigrao točno 40 utakmica pa umor nije veliki saveznik. No kada ste redovito u prvih 11 u bavarskom divu to dovoljno govori o vašoj kvaliteti i koliko ste bili dobri te sezone.

Luka Modrić – u kakvoj je formi dovoljno govori da je u mnogim anketama izabran za igrača sezone u Tottenhamu. S pravim Lukom sve je lakše. Nije ga ni omela ozljeda tijekom sezone, a jedini problem je prevelik broj utakmica u njegovim nogama, samo u prvenstvu 32, a s Kupom i Europom 45.

Milan Badelj – imao je napornu sezonu, a u njegovim nogama je 41 utakmica i sedam golova. Ponajbolji prvotimac hrvatskog prvaka Dinama s razlogom se našao na Bilićevom popisu iako će teško osjetiti travu Poljuda.

Ivan Perišić – možda i u najboljem ritmu od svih reprezentativaca. Iako je veznjak prvi je strijelac belgijskog prvenstva sa 22 pogotka (37 utakmica). On je novi igrač Borussije Dortmund pa je njegovo raspoloženje još na višoj razini. Veliki adut pred kvalifikacije.

Tomislav Dujmović – Rusi su tek počeli sezonu (deset kola) pa je ovaj veznjak odmorniji od bilo kojeg člana 'kockastih'. Malo igra, pa malo ne, sakupio je šest nastupa u prvenstvu, ali još nije nijednom pogodio.

Ivan Tomečak – brzanac na desnoj strani svojim ulaskom uvijek je podizao igru Dinamove momčadi iako nije previše tresao suparničke mreže (4). Ukupno je odigrao 27 utakmica u prvenstvu, Kupu i Europskoj ligi pa ne bi smjelo biti nekog zasićenja.

NAPADAČI:

Eduardo Da Silva - još je daleko od onog starog Eduarda, ali s obzirom na prvu sezonu u Šahtaru, imao je solidan učinak. U svim natjecanjima zabio je 11 golova iako je samo 17 utakmica počeo od prve minute (32 susreta). Na njega se mora računati.

Nikica Jelavić – nisu ga zaobišle ozljede, ali on se svaki puta vratio jači. Redovito trese mreže, u Rangersima ga obožavaju i mogao bi biti jedna od glavnih udarnih igli Hrvatske. Za Škote je u 36 utakmica 25 puta zabio i to sve govori.

Mario Mandžukić – na početku se nije našao u Wolfsburgu, a na kraju su 'vukovi', zahvaljujući njegovim golovima, izborili ostanak u Prvoj ligi. Zabio ih je ukupno deset u 28 utakmica, ali čak sedam u posljednjih šest susreta.

Nikola Kalinić – nije imao sezonu za pamćenje, ali je njegov Blackburn ostao u Premiershipu pa je raspoloženje bolje. Ipak, samo šest pogodaka u 20 utakmica je statistika koja ne može biti zadovoljavajuća za napadača.

Ante Vukušić – prvi strijelac Hajduka sa 18 golova u 36 utakmica u svim natjecanjima. No kako je padala forma 'bilih', kako se bližila sezona kraju, tako je i njegov učinak bio sve lošiji što je možda utjecalo na samopouzdanje pred golom.

Ivan Klasnić – uz sve privatne i zdravstvene probleme Boltonov napadač je imao proječnu sezonu. Iako niti jedan susret nije igrao od početka do kraja, pokazao je da može biti 'džoker'. Sedam golova u 29 utakmica.