Dino Sokolović (29) osvojio je za Hrvatsku povijesnu, prvu zlatnu medalju na Zimskim paraolimpijskim igrama. Njegova bi životna priča morala poslužiti za filmski scenarij koji bi zasigurno konkurirao za Oscara. Ali onog životnog, pobjedničkog, koji ne odustaje ni kad ga život pokuša dotući na najokrutniji mogući način. No, izlaza uvijek ima, Dino Sokolović je najbolji primjer!
Dino Sokolović je najbolji hrvatski skijaš s invaliditetom, no u isto je vrijeme riječ o čovjeku koji snagom volje i zavidnim talentom može poslužiti kao primjer svima u Hrvatskoj i diljem svijeta. A njegova je životna priča teška i tužna, ali s velikom poukom za sve koji u teškim životnim trenucima olako odustaju. Kad pomislite da vas život 'gazi' sjetite se ove priče...
vezane vijesti
U prometnoj nesreći 2003. godine kod Vrbovskog Dino Sokolović ostao je bez majke i dva brata, a on je postao invalid. Na njihov automobil naletio je kamion, Dino je jedva ostao živ, ali su mu liječnici morali amputirati obje noge. I u takvim teškim životnim okolnostima, nije se predavao. Pronašao je volju za životom u trenucima kad bi mnogi već odavno odustali.
'Nesreća se dogodila zadnji dan škole, kada sam s obitelji išao na more. U nesreći sam izgubio majku, dva brata, ali i ostao bez obje noge i s brojnim oštećenjima. Odlučio sam se baviti sportom jer je bolje družiti se s ljudima nego biti sam, prisjetio se Dino koji otkriva kako je proživio tu veliku tragediju:
'Tada sam bio još dijete pa je to drugačije. Trebalo mi je četiri ili pet godina da se skroz priviknem. Da se to dogodi danas ne znam kako bih se s tim mogao nositi. U to sam vrijeme morao prihvatiti situaciju koja nije bila laka, ali nisam imao drugog izbora nego krenuti najbolje kako znam i umijem.'
I 'izvukao' se zahvaljujući sportu.
'Trenirao sam hokej na ledu, vaterpolo, plivanje, skijanje, rukomet, nogomet, košarku, ukratko volio sam sve sportove i bilo mi je zadovoljstvo okušati se u njima. Kao i oni rekreativci koji idu pet dana na skijanje tako sam i ja išao sa svojom obitelji. Kako sam dolazio na Sljeme redovito, saznao sam sasvim slučajno da Monoski klub Zagreb traži osobe s invaliditetom koje su se voljne okušati u skijanju. Ja sam se prijavio, a imao sam sreću da su me odabrali od nekolicine prijavljenih osoba. Dobio sam monoskiju, te sam počeo s intenzivnim treninzima. Tadašnji izbornik ski reprezentacije Dragutin Katunar pozvao me na državno prvenstvo na kojem sam bio među prva tri natjecatelja i od 2007. godine počeo sam se aktivno baviti skijanjem', otkriva Sokolović koji te svoje početke zahvaljuje najboljoj svih vremena, 'snježnoj kraljici' Janici Kostelić.
Da bi Monoski klub Zagreb uopće mogao kupiti monoskije pobrinula se Janica koja donirala štap koji joj je ispao na utrci na Sljemenu. Uspješno je prodan na aukciji, a tim je novcem klub uspio skupiti sredstva za kupovinu dvije monoskije. Ostalo je - povijest. Dino je jedan od najboljih svjetskih skijaša s invaliditetom u svojoj kategoriji, a to je dokazao i osvajanjem prve, povijesne zlatne medalje za Hrvatsku na Zimskim paraolimpijskim igrama u južnokorejskom Pjongčangu.
Pa ipak, životna i sportska priča Dine Sokolovića tu ne prestaje jer njegovi su sportski apetiti ogromni, nije samo skijanje to koje ga zaokuplja. Dapače, aktivan je Dino i u ostalim sportovima.
'Osim skijanja bavim se i košarkom u kolicima čiji sam također reprezentativac. U sportu dajem cijelog sebe, baš uživam', kaže Sokolović koji je krajem studenog prošle godine bio jedan od članova prve hrvatske reprezentacije koja je odigrala povijesnu rukometna utakmica Hrvatske i Italije u invalidskim kolicima! Dino se prije nesreće bavio upravo rukometom, nedavno se sjetio stare ljubavi i odlučio je nazvati svoje prijatelje s košarke nakon čega se sve zakotrljalo. Utakmica se igrala dva puta po 20 minuta, spomenimo kako je gol za rukomet u kolicima širok tri metra, a visok 1,60m, na terenu je pet igrača plus golman...
I sigurni smo da će Dino nastupati na još mnogim natjecanjima, ove ZPOI u Pjongčangu treće su mu u karijeri. Prije četiri godine u Sočiju bio je korak do medalje u slalomu u kategoriji sjedećih skijaša. Nakon prve vožnje je bio u uvjerljivom vodstvu, no u drugoj vožnji je pao i ostao bez plasmana. Sokolović je nastupio i u Vancouveru gdje je osvojio 21. mjesto u slalomu, dok je u veleslalomu ostao bez plasmana.
Dino je ove sezone osvojio drugo mjesto u poretku sjedećih slalomaša u Svjetskom kupu za osobe s invaliditetom, a svi su uspjesi - zajedno s ovom senzacionalnom povijesnom zlatnom medaljom - još i vrjedniji jer je iza njega teška ozljeda.
'Oporavak od ozljede je bio dugačak i naporan, ali sam se napokon oporavio i pripremio za sezonu. Nastup u Koreji su moje treće Igre, a još se sjećam svojeg prvog odlaska na Paraolimpijske igre u Vancouver', kaže Sokolović i žali što se paraolimpijski sportovi još uvijek ne cijene koliko i sportovi osoba bez invaliditeta:
'Još uvijek se ne prenose nikakva sportska natjecanja i spominjemo se samo kad se osvoje medalje na najvećim sportskim natjecanjima. Zahvalan sam što se ipak u zadnjih par godina puno radi na tome da se popularizira sport osoba s invaliditetom, ali mislim da to može biti još bolje.'
Nakon što je Bruno Bošnjak donio Hrvatskoj prvu medalju osvojivši broncu u snowboardu, Dino Sokolović je u slalomu stigao do zlata, pa će valjda sportaši s invaliditetom dobiti više pažnje. A do tada će im najvjerniji navijači biti članovi obitelji, dobro to zna i naš zlatni Dino.
'Ovo paraolimpijsko zlato posvećujem supruzi Barbari i kćerki Viti', zaključio je novi paraolimpijski prvak Dino Sokolović.
