Ovih dana nitko ne bi htio biti u koži Julena Lopeteguija, 52-godišnjeg stručnjaka rodom iz Baskije koji je u samo nekoliko mjeseci od cijenjenog izbornika Španjolske, kojeg su mnogi vidjeli kao pobjednika SP-a u Rusiji, došao do reputacije 'izdajnika' nacije i čovjeka koji je zatim šampionsku momčad Real Madrida doveo do toga da ne može pobijediti gotovo nikog.

Lopetegui je u 2018. godini u svojoj profesionalnoj karijeri ostao bez svega. Nezaposlen je, ugled mu je ozbiljno narušen, kao i vjera u njegovu vjerodostojnost pred navijačima, kao i poslodavcima.

No cijeli životni put ovog bivšeg golmana kao da je vodio tome, jer njegove ambicije oduvijek su bile iznad njegovih mogućnosti, a odluke koje je donosio nisu bile sasvim promišljene...

Prvi debakl u Realu doživio već u mladosti

Lopetegui se rodio 28. kolovoza 1966. godine u gradu Asteasu, a kao i mnogi drugi baskijski dječaci, odlučio se u slobodno vrijeme baviti nogometom. Bio je bolji u čuvanju mreže nego u njezinom punjenju golovima pa je odlučio postati golmanom, a prve korake prema profesionalnoj karijeri napravio je u omladinskoj školi Real Sociedada iz San Sebastiana.

Na njegovu žalost, seniorska momčad Sociedada već je imala pregršt kvalitetnih vratara u svojim redovima pa je sa 19 godina morao promijeniti sredinu. U svom stilu, umjesto da potraži mjesto u nekom skromnijem prvoligašu, Lopetegui je potpisao te 1988. godine za Real Madrid i u njemu nije ostavio baš nikakav trag.

Naime, nakon posudbe u Las Palmasu jednu godinu priključio se udarnoj momčadi 'kraljevskog kluba' 1989. godine te ga je dočekao Francisco Buyo koji mu je uzeo kompletnu minutažu u sljedeće dvije sezone. Odigrao je tako tek jednu utakmicu protiv Atletica koja je završila 3:3, a priliku je dobio samo zato što je prvenstvo već bilo riješeno i Real je već bio osigurao titulu.

'To je klub u kojem sam stasao i koji mi je pomogao da danas budem ono što jesam', rekao je Lopetegui jednom prilikom, no nikad nije uspio napraviti ništa na Santiago Bernabeuu.

Bilo je to njegovo prvo veliko razočaranje u Madridu, a na sljedeće je čekao gotovo punih 20 godina, kad se sve u potpunosti urušilo. Svoje pak najbolje igračke dane doživio je 1991. godine, kada je prešao u Logrones, solidnog prvoligaša čiju je mrežu odlično čuvao tijekom tri godine i 108 nastupa u Primeri.

Zbog dobrog dojma na golu malog kluba stigao je poziv izbornika Španjolske Javiera Clementea 1994. godine i debitantski nastup u utakmici koje se rado sjećamo...

Nastup protiv Ćirinih 'sinova' i fijasko u redovima Barcelone

Lopetegui je odigrao samo jednu jedinu utakmicu u dresu reprezentacije i to u prijateljskoj utakmici u Valenciji 23. ožujka protiv Hrvatske. Bio je to prvi pravi ispit kvalitete naše izabrane vrste od samostalnosti, a Ćirina generacija, koja je četiri godine kasnije postala brončana, pobijedila je 2:0 golovima Roberta Prosinečkog i Davora Šukera.

Što se Lopeteguija tiče, on je u igru ušao u 65. minuti, nakon što su golovi već pali, pa može reći da nikad nije primio pogodak u dresu 'furije'. Clemente ga je pozvao i na SP u SAD-u, no tamo je tek mogao s klupe gledati kako Dino i Roberto Baggio izbacuju Španjolsku u četvrtfinalu.

Tog ljeta 1994. godine odlučila ga je kupiti Barcelona, ali već u svom debitantskom nastupu doživio je fijasko. U čudnoj uzvratnoj utakmici španjolskog Superkupa Zaragoza je pobijedila na Camp Nouu rezultatom 5:4, što joj nakon 0:2 u prvom susretu nije bilo dovoljno za titulu, ali bilo je dovoljno da Lopetegui završi na klupi jer je branio slabo i loše reagirao prilikom nekoliko pogodaka, a najgore kod posljednjeg.

Carles Busquets, otac današnjeg veznjaka Sergija, nije bio vrhunski golman, ali svejedno je dobio prednost ispred Lopeteguija te je on postao tek treća opcija kad je u klub stigao Victor Baia.

'To je bilo jedno od najtežih razdoblja moje karijere', priznaje danas Lopetegui.

Nakon tek pet upisanih nastupa u dresu Barcelone, odbačen od oba španjolska nogometna giganta, vratio se u Madrid i zaigrao za Rayo Vallecano, za koji je solidno nastupao od 1997. do 2002. godine, a zatim je objesio rukavice o klin i započeo trenersku karijeru koja je u pojedinim trenucima obećavala puno više od igračke...

Posrtaj u Rayu pa veliki uspjesi s mladima

Prvi trenerski posao Lopeteguija bolje je ni spominjati. Preuzeo je 2003. godine klupu Raya koji se mučio u drugoj španjolskoj ligi. Brzo je dobio otkaz, a momčad je i bez njega ispala u treću ligu.

Posvetio se zatim ulozi televizijskog stručnog sukomentatora 2006. godine, ali i nastavio izučavati trenersku vještinu. Četiri godine kasnije Španjolski nogometni savez dao mu je priliku da se dokaže na čelu mladih reprezentacija koje su tradicionalno u toj zemlji iznimno talentirane.

Lopeteguiju je na čelu U-19 selekcije 'furije' napokon svanulo. Generacija predvođena Kepom, Susom, Jeseom, Alcacerom i Deulofeuom osvojila je Europsko prvenstvo 2012. godine, a sljedeće sezone dobio je na raspolaganje još bolju U-21 momčad, za koju su igrali De Gea, Isco, Koke, Alcantara, Rodrigo i Morata i s kojom se na Euru prošetao do titule, uz pet čistih pobjeda.

Supermenadžer Mendes mu otvarao vrata

Unatoč prosječnim sposobnostima, Lopeteguiju nije bio problem tijekom igračke karijere dobiti angažman vrhunskih klubova jer se znao povezati s pravim ljudima koji bi ga 'preporučili' poslodavcima, a dalje je bilo na njemu da se dokaže.

To nije upalilo u njegovim golmanskim danima, ali kao treneru svakako jest. Za svog menadžera izabrao je najboljeg na svijetu, Jorgea Mendesa, koji gotovo da slaže pojedine momčadi na Pirinejskom poluotoku, a posebno je utjecajan u Portu i Madridu.

Čim mu je istekao ugovor sa Španjolskim nogometnim savezom, Mendes je ugurao Lopeteguija na klupu Porta tijekom ljeta 2014. godine, a na raspolaganje je dobio najveći budžet za pojačanja u povijesti kluba te ga je potrošio na čak sedam Španjolaca koje je doveo, među njima Ikera Casillasa, Cristiana Tella, Adriana Lopeza i Ivana Marcana.

Iako je uspio dogurati do četvrtfinala Lige prvaka, u Portugalu nije osvojio nijedan trofej, što je za Porto katastrofa, a rezultati su bili još slabiji sljedeće sezone pa ga je uprava odlučila smijeniti.

Mendes je za njega već imao spreman novi posao, onaj u engleskom Wolverhamptonu, ali otvorila se bolja mogućnost. Španjolci nisu zaboravili njegove uspjehe na klupi mlađih uzrasta i nakon odlaska s izborničke klupe Vincentea Del Bosquea u lipnju 2016. godine upravo su njemu prepustili seniorsku reprezentaciju koja je započinjala ciklus kvalifikacija za SP u Rusiji.

Potjeran iako nije doživio nijedan poraz

Lopeteguijev rad na klupi 'furije' u posljednje dvije godine bio je njegov najveći uspjeh. Reprezentaciju je odlično posložio i nizala je uspjehe iz utakmice u utakmicu. U neugodnoj kvalifikacijskoj grupi s Italijom osvojio je prvo mjesto, a 'azzurre' u konačnici ostavio bez karte za Rusiju.

Španjolska je kvalifikacijski ciklus završila bez poraza, a na isti način nastavila je u jakim prijateljskim utakmicama protiv Rusije, Njemačke i Argentine uoči velike nogometne smotre. Stručnjaci su jednoglasno tvrdili: s Brazilom i Francuskom bila je najveći favorit za osvajanje titule.

Julen Lopetegui je imao 14 pobjeda i šest remija na čelu španjolske nogometne reprezentacije, a onda je donio odluku koja je sve uništila.

Pripreme za nastup na SP-u bile su na vrhuncu, a Lopeteguija je nazvao Jorge Mendes i ponudio mu posao koji će u potpunosti lansirati njegovu karijeru. Ili je gurnuti sto koraka unazad. Naime, Zinedine Zidane iznenada je napustio klupu Reala, a predsjednik Florentino Perez zatražio je pomoć slavnog menadžera koji mu je ponudio španjolskog izbornika kao najbolju opciju.

Lopetegui je imao još dvije godine važeći ugovor sa Španjolskim nogometnim savezom, no bio je uvjeren da će mu čelnici izaći u susret i pustiti ga nakon SP-a. U Madridu su požurili objaviti ime svog novog trenera samo nekoliko dana prije početka svjetske smotre, a predsjednik Saveza Luis Rubiales to je loše primio jer je obaviješten o imenovanju samo pet minuta prije službene objave.

'Radi se o vrijednostima našeg nogometa. Može se izgubiti na mundijalu, ali kad je u pitanju dignitet, Španjolci su sada prvaci', izjavio je bijesni Rubiales na izvanrednoj presici koju je sazvao samo dan prije SP-a. Dio svlačionice također se okrenuo protiv trenera, a iako su svi vjerovali da je pomirba moguća, ona se nije dogodila.

'Tim potezom je izdao i reprezentaciju i Savez jer je Lopetegui prije tri tjedna potpisao novi ugovor s nama do 2020. godine. Pregovori s Realom odvijali su se bez ikakvog znanja Saveza. Saznali smo sve pet minuta prije objave medijima. Neka se pravila ponašanja ipak moraju znati', naglasio je prvi čovjek španjolskog nogometa.

Skandal je bio potpun. Rubiales je smijenio Lopeteguija i nije mu dopustio da se oprosti od 'furije' nastupom u Rusiji.

'Jako sam tužan. Nadam se da ćemo svejedno osvojiti Svjetsko prvenstvo', poručio je posramljeni Lopetegui novinarima nakon što je spakirao kofere i vratio se u zemlju.

Španjolska je u Rusiji pod nasljednikom Hierrom doživjela debakl pa možemo reći da ta odluka nije bila najsretnija. A Lopeteguija je njegov debakl tek čekao...

Šampionsku momčad Reala pretvorio u hrpu gubitnika

Preuzeti 'kraljevski klub' u trenutku u kojem ga je napustio Cristiano Ronaldo, a ostavio na cjedilu Zinedine Zidane, bilo je iznimno naivno. Jedna je to od onih odluka u životu koje ne mogu proći bez teških posljedica.

Lopetegui je na klupi Reala započeo neugodnim porazom od Atletica u europskom Superkupu, a nakon nekoliko uvodnih pobjeda stvari su se zakomplicirale i u Primeri i u Ligi prvaka.

Novi strateg nije od uprave dobio značajna pojačanja, a s postojećim kadrom nije znao što napraviti. Luku Modrića kao najboljeg nogometaša svijeta je dozirao i držao na klupi, što se našem veznjaku nije pretjerano sviđalo pa nije bio među obožavateljima Lopeteguija.

'Moramo biti odgovorni. Imamo puno igrača na svakoj poziciji. Igrači sve to razumiju i imaju povjerenja u mene', uvjeravao je trener javnost, ali kola su na travnjaku krenula nizbrdo.

Real je potkraj rujna izgubio 3:0 od Seville, Vlašić ga je zatim srušio u Moskvi, a uslijedili su i porazi od Alvesa i Levantea. Preživio je nekako pet utakmica bez pobjede u nizu, ali nije mogao 28. listopada, dan u kojem je njegova momčad izgubila od Barcelone 5:1 u El Clasicu.

Tako je Lopetegui u manje od pola godine zahvaljujući Realu ostao bez svega: zaposlenja, ugleda, vjerodostojnosti. Sve zbog ambicija koje su bile iznad njegovih mogućnosti...

Milijuni razloga da ne bude tužan

Iako mu je trenerska karijera u ovom trenutku dotaknula dno, a u Španjolskoj su proglasili njegov prelazak s klupe reprezentacije na klupu Reala jednim od deset najgorih poteza u povijesti sporta, postoje ipak stvari koje bi ga trebale oraspoložiti.

Tu je njegova supruga Rosa Maqueda, s kojom je u braku više od dvadeset godina i imaju troje djece.

Također ima 18 milijuna razloga da ne tuguje za Madridom, jer upravo toliko milijuna eura mu je Real garantirao ugovorom koji je prijevremeno prekinuo.

A tu je naravno i Jorge Mendes, svemogući menadžer koji će mu u budućnosti sigurno naći novi angažman. No priliku da ispiše nogometnu povijest propustio je na SP-u u Rusiji, a neku sličnu tko zna kad će dobiti. Jedna kriva odluka može promijeniti sve...