Doduše, znajući njegove životne prioritete, možda bi Nikola Jokić za proslavu izabrao svoju ergelu konja u Somboru. Možda je dvostruki MVP lige zato i bio relativno suzdržan u utakmici u kojoj je obrana bila 'zabranjena' pa je završila bizarnim rezultatom 184:175 za Istok. Četiri poena, pet skokova i šest asistencija miljama su daleko od njegove reputacije i uobičajenog učinka.

Ove godine Denver Nuggetse je doveo na vrh Zapadne konferencije, s dobrim šansama da tamo i ostanu, a sam Jokić opet je među velikim favoritima za MVP titulu (najkorisniji igrač lige) zahvaljujući statistici kakva se rijetko viđa; trenutačno je uvjerljivo najbolji igrač lige po broju triple-double učinaka ove sezone, a njegova statistika je zastrašujuća (24,7 koševa, 11,5 skokova i 10,1 asistencija). Ako tako nastavi, nova MVP titula mu ne može pobjeći, a njemu bi to bila treća zaredom, što su dosad postigla samo trojica igrača u povijesti NBA - Bill Russell, Wilt Chamberlain i Larry Bird.

I ne samo to. Prošlog ljeta potpisao je novi petogodišnji ugovor sa svojim sadašnjim klubom Denver Nuggetsima, vrijedan čak 264 milijuna američkih dolara. Podatak da se radi o najbogatijem u povijesti lige sve govori. Sve to nabrojeno čudesno je za momka iz Sombora, pa makar više ništa ne postigao u životu. A sigurno hoće. Možda i to da dovede Denver do prve titule.

Od Vojvodine do Mege i NBA lige u tri godine

Malo je toga u životu Jokića, kojega u Americi zovu Joker, ukazivalo na ovakav put. Ili bar u njegovom ranom životu. Osnovna priča je poznata. Rođen je 1995. u Somboru, a u ozbiljniju košarku ušao je kao junior novosadske Vojvodine te je koševima 'gazio' sve oko sebe. Potom slijede tri godine u beogradskoj Megi i titula najkorisnijeg igrača regionalne lige. A onda je došla 2015. i odlazak u Denver Nuggetse (umjesto u Barcelonu, koja ga je željela) koji su ga izabrali godinu prije na NBA draftu.

Izbor im se pozlatio, a nije mirisalo na to. Naime na draftu 2014. Denver ga je uzeo tek u drugom krugu kao 41. pick, što ga danas čini najlošije rangiranim igračem na toj 'tržnici' koji je dogurao do MVP-a sezone. U izravnom prijenosu čak se nije ni vidio trenutak kad je izabran, na televiziji se u tom trenutku vrtjela reklama za fast food lanac Taco Bell. Koliko je vjerovao u cijelu priču, govori i to da Jokić nije ni išao u SAD na NBA draft, niti je gledao prijenos. Zato su to gledala braća i tek mu ujutro javila, ali im je navodno rekao da ga ne zezaju, nego da ga puste da spava. Kasnije je odnekud isplivala fotografija iz djetinjstva, s pet godina slikali su ga u majici - Denver Nuggetsa.

Paralelno s blistavom sportskom karijerom, polako se odmotavala priča o njegovom privatnom životu, posebno o odrastanju, njegovoj ljubavi prema rodnom Somboru i još više prema konjima.

Ljubav prema rodnom Somboru i konjima koja je sve veća

Joker danas ima zavidnu ergelu, a nedavno je otkrio da po dva konja drži u Francuskoj i Italiji, no čak deset ih je u štalama u rodnom mu gradu. Obožava kasačke utrke, sam ih i vozi.

'Volim njihov miris. Najbolji osjećaj na svijetu je kada ih hranite, sam zvuk kada jedu u štali je najbolji zvuk koji možete čuti. To samo ljudi koji vole konje mogu osjetiti', rekao je jednom prilikom.

Već je slavna epizoda kad su mu predstavnici Denver Nuggetsa donijeli trofej za MVP-a u Sombor, praćeni tamburašima, a Jokić ih dočekao 'vozeći' konja iz ergele Dream Catcher, upregnutog u kasačku zapregu. Kad se to dogodilo, na prvi pogled odavao je skoro nezainteresiranost, onako kako prije nego što eksplodira nekim potezom ponekad izgleda i na terenu. Na kraju je, jasno, ipak zaplakao.

Opuštenost je i danas ono što kod Jokića najviše osvaja. Onako kako je dočekao šefove Nuggetsa u svojoj ergeli, takav je i inače. Srpski list Danas jednom je napisao da priznanja i rekorde prima otprilike s istim entuzijazmom kao kad timari konja ili čisti štalu. S druge strane navijači reprezentacije Srbije teško mu opraštaju to što se nije odazvao na neke akcije, a kad je igrao, to nije bilo na razini igara u NBA, pa su s posljednjeg Europskog prvenstva vrlo rano ispali. Zato se često na društvenim mrežama rugaju njegovoj zaljubljenosti u konje.

'Sada ne razmišljam o nagradama, ali ću vjerojatno jednog dana, kada budem star, debeo i čangrizav pričati svojoj djeci da sam nekada dobro igrao košarku. Svi znaju da sam isti čovjek, nadam se da me ovo u budućnosti neće promijeniti', izjavio je svojedobno američkoj televiziji TNT. No nagrade će sigurno dolaziti i dalje, pod ruku s rekordima.

Ljubavlju prema konjima Jokić je zaražen od djetinjstva, kad su ga zbog viška kilograma zafrkantski zvali Bucko. Stalno se motao oko štala u Somboru, htio je biti džokej, a vrijeme je provodio timareći i hraneći konje. Njegova obitelj imala je konja, zvao se Dada Crown, i mali Nikola volio je izvesti ga u kas po Somboru, a kaže da mu je najdraže bilo jahati gradom po snijegu.

Odlazak u Megu 'kod Miška' bio mu je potez karijere

Košarku je Jokić počeo trenirati u trećem razredu osnovne, idući stopama braće Strahinje i Nemanje, ali još je godinama nakon toga bio zainteresiraniji za druge stvari, najviše za konje i - razumljivo za dječaka - crtane filmove. U svojedobnom intervjuu priznao je da se na prvi očev poticaj da bi mogao trenirati košarku - rasplakao. U početku mu nije ležao timski i sustavni rad, ali se uskoro naviknuo i trenirao u KK Sombor tri godine. Paralelno se zaljubljivao u konje i u jednom trenutku odustao od košarke, da bi joj se vratio kad su mu dotadašnji suigrači nabijali kondiciju na hipodromu. Nije bio oduševljen ni selidbom u Novi Sad, ali su se epizode samo nizale jedna za drugom. Sve nakon toga je sad već povijest.

Poznati srbijanski košarkaški menadžer Miodrag Ražnatović Miško otkrio ga je u Somboru zahvaljujući 'nevjerojatnoj statistici' i brzo doveo u klub Mega Basket, poznat po razvoju talentiranih igrača. Ubrzo su Jokića uočili NBA skauti iako ih je većina bila - skeptična. Razlog je Jokićeva sklonost debljanju i spore noge te nedostatak atleticizma. Ali ubrzo nakon dolaska u NBA momčad Denver Nuggets svi koji su ga zaobišli na NBA draftu brzo su shvatili kakva je to pogreška bila. A dvije MVP titule, čime je pokorio konkurenciju među NBA zvijezdama, priča su za sebe. Tome se baš nitko nije nadao...

'Nisam to očekivao. Nije ni sam Nikola! Tim prije što je atipičan i ne uklapa se u stereotipe o NBA igračima, punim atleticizma. Ali njegova košarkaška inteligencija, talent i veliki rad, za koji mnogi ne znaju da stoji iza uspjeha, doveli su ga na pijedestal. Njegov meteorski uspeh dao je nadu svim klincima da mogu do zvijezda i bez prirodno urođenih vrhunskih atletskih sposobnosti', kazao je jednom prilikom za tportal Ražnatović.

Kao klinac je volio jesti, otud mu i spomenuti dječački nadimak Bucko, tjelesni mu u školi nije baš išao, a i danas rado u intervjuima govori o hrani. Kad je tek stigao u Denver, treneri su bili užasnuti njegovim prehrambenim navikama, posebno zaljubljenošću u Coca-Colu, koje je pio najmanje litru dnevno. To je još i dobro u odnosu na prehranu dok je igrao na domaćim terenima, kad mu nije bilo strano za doručak pomesti pola kilograma bureka i dvije litre Coca-Cole. Sad je ipak drukčije, pa je skinuo težinu i izgradio snagu.

Ipak, jedno jelo ne zaboravlja, posebno iz mamine kuhinje:

'Riblji paprikaš. Mamina hrana je nešto najbolje na svijetu', rekao je nedavno u razgovoru za jedan srpski tabloid, kojem se ispovjedio i o planovima za život nakon košarkaške karijere:

'U Somboru se osjećam kao svoj na svome. I sigurno ću se vratiti tamo živjeti s obitelji i prijateljima. U Americi samo igram košarku, ali Sombor je Sombor, to je moj dom. Tamo je moja duša, tamo su fijakeri i sulke, tamo sam ja.'