Luka Sučić, Josip Stanišić, Marco Pašalić, Gabriel Vidović.... Sve su to mladi nogometaši koji su krenuli putem Josipa Šimunića, braće Kovač, Ivana Rakitića, Mladena Petrića... Rođeni u inozemstvu, ali s posebnim hrvatskim nabojem te velikim nogometnim znanjem, zbog kojeg su kasnije i odjenuli dres hrvatske nogometne reprezentacije.

Na tom je putu i 17-godišnji Matija Barzić Gutierrez, rođen u Madridu 31. svibnja 2004. godine. Tata Mate je Splićanin kojeg je život nosio raznim morima pa ga privremeno skrasio u Londonu, u kojem je upoznao Španjolku Palomu, buduću suprugu s kojom se nakon dva mjeseca boravka u Splitu 1998. godine preselio u njezin rodni grad Madrid.

Ondje su im se rodila djeca, Matia i mlađa kći Violeta, danas 12-godišnjakinja, koja se bavi košarkom. No dalmatinski geni i očeva ljubav prema nogometu bili su okidač za to da se i Matija zaljubi u nogomet.

Još uvijek je školarac koji ove godine završava srednjoškolsko obrazovanje, nakon čega bi želio upisati fakultet.

'Nogomet mi je sve, ali znate, nogu mogu slomiti, ali jezik ne. I zato bih htio upisati fakultet, leži mi matematika, pa razmišljam o ekonomiji ili sportskom menadžmentu', rekao je simpatični Matia za tportal na hrvatskom jeziku, ali s jakim prizvukom dalmatinskog narječja i španjolske zvučnosti.

U Modrićevu dresu ušao je u Atleticov kamp

Na njegove prve nogometne korake podsjetio je tata Mate, veliki hajdukovac koji je ljubav prema nogometu, ali i splitskom klubu prenio na sina.

'Sjećam se da smo 2012. godine došli u Atleticov kamp. Matija je došao u dresu s Modrićevim prezimenom i brojem 14 na leđima. I odmah su nam rekli da ostane', prisjetio se ponosni tata Mate.

Nije valjda došao u Realovom dresu?

Ha, ha.. Ni govora. Valjda ga ne bi ni pustili u njemu u kamp. Šalim se. Ne, došao je u hrvatskom dresu, ali koji sam ja kasnije pospremio. Naime, kako sam radio u jednom hotelu, u kojem je te godine odsjeo Tottenham i Modrić je bio igrač Spursa, a s njim su bili i Stipe Pletikosa i Vedran Ćorluka te veliki gospodin Niko Kranjčar, onda su se svi potpisali na taj dres, tako da on ima posebno mjesto za nas.

Poziv u mladu reprezentaciju Hrvatske

Ispričao nam je Matia kako je krenula njegova nogometna avantura.

Prošao sam sve dobne kategorije i igrao na raznim pozicijama, ovisno o potrebi momčadi. Od braniča, veznog, pa preko krila, do napadača. Jedino golman nisam bio. No najbolji sam na poziciji veznog, bilo zadnjeg, bilo prednjeg. Sjećam se da sam u prvoj sezoni, dok smo igrali sa sedmoricom na terenu, zabio 26 golova, a u sljedećoj čak 40. No kako smo stasali te se preselili na veliki teren i igrali s 11 igrača, kao vezni u prosjeku imam po sedam, osam golova u sezoni i desetak asistencija, za što mislim da i nije tako loša statistika (ha, ha).

Svojim igrama Matia, koji uz očevo ima i mamimo prezime, 2019. godine zaslužio je poziv tadašnjeg izbornika U-17 reprezentacije Tomislava Rukavine te je igrao tri utakmice za U-16 selekciju Hrvatske u ljetnom kampu HNS-a u Osijeku.

Sjećam se da smo kao kadeti igrali protiv juniorskih prvaka Hrvatske, Osijeka, i da smo izvukli 0:0. Naravno, taj mi je poziv bio velik motiv za daljnji rad.

Svakog dana po dva sata na putu. I to samo zbog treninga

A da itekako puno radi te se odriče dosta toga za nogomet, svjedoči i podatak da nakon jutarnjeg boravka u školi popodnevne sate provodi u kampu Alcala de Heranes 40-ak kilometara od Madrida.

Jedino što je malo naporno to je da provedem dva sata na putu od kuće do kampa i nazad. No sve ostalo je sjajno i najviše mi gode pohvale jedne od legendi Atletica, Ramona Heredije, Argentinca koji je 70-ih godina pisao povijest kluba, a sada je voditelj škole. Često mi daje vrijedne savjete. Malo da se pohvalim, imam dojam da sa mnom popriča češće nego s drugima.

Igrač aktualnog španjolskog prvaka već je nekoliko sezona Šime Vrsaljko, a bili su u njemu i Mario Mandžukić te Ivo Grbić, no Matia je ove hrvatske nogometne veličine vidio svega nekoliko puta.

'Nažalost, mi mlađi treniramo na jednoj adresi, a igrači prve momčadi na drugoj, tako da je susret gotovo nemoguć. Ipak, sjećam se one sezone u kojoj je Mandžukić bio igrač Atletica i kada je osvojio španjolski superkup, a moja je ekipa osvojila nekakav trofej, pa smo bili zajedno na malenoj svečanosti. Tada sam pozdravio Marija na hrvatskom jeziku, a on mi je lijepo odzdravio i poželio mi sreću. Također, vidio sam Grbića jednom ili dva puta, no Vrsaljka još nisam.

Nego, kada već spominjemo hrvatske nogometaše, koji vam se najviše sviđa? Ili tko vam je idol?

Mateo Kovačić mi je odličan. Obožavam ga gledati jer igramo na istoj poziciji. Također, jako mi se sviđa Marko Livaja, ipak je prvi igrač kluba za koji navija moj tata (ha, ha). Naravno, od svjetskih igrača broj jedan mi je Lionel Messi.

Iako rođen u Španjolskoj, Matia voli rodni kraj svog oca.

Volim doći u Split, i to nam je obavezna destinacija kada sam slobodan. Obavezno odemo i do Visa.

A do Poljuda?

Ha, ha... Volim otići i na Poljud. I baš te 2019. godine, prije odlaska u Osijek, trenirao sam desetak dana s vršnjacima iz Hajduka. Vodio me tata i na neke utakmice, a sjećam se da mi je prva bila protiv Uniree. Ostala mi je ta atmosfera u sjećanju i pomislio sam da bi bilo lijepo jednog dana zaigrati na njemu.

Tko zna, ako se ne uspijete probiti do prve momčadi Atletica, možda ipak zadovoljite ukus izbirljive struke Hajduka?

Da se pita tatu, već bih bio u Hajduku. Ali mama je čvrsta i zasad ostajem u Madridu. No vidjet ćemo kako će se razvijati moja karijera i kamo će me nogometni put odvesti.

Bliža budućnost vezana vam je uz Atletico, u kojem igrate za juniorsku B momčad. I u prvenstvu s brojnim klubovima iz madridskog prstena.

Da, ja sam u B momčadi, jer sam još po godinama u toj kategoriji. Inače, u A momčadi juniora recimo igra sin Diega Simeonea. Natječemo se s Real Madridom, Rayo Vallecanom, Getafeom, Leganesom, Fuenlabradom, Alcorcónom... A onda pobjednici tih prvenstava, s obzirom na to da su naša natjecanja masovna, igraju završni turnir, po nekakvom kup-sustavu, s pobjednicima drugih španjolskih regija, pa dobijemo recimo nacionalnog prvaka. Ali ovdje to nije toliko važno, već se kroz sustav formiraju igrači koji kasnije dolaze do seniorskih momčadi', završio je Matia razgovor te nakon kratkog popodnevnog odmora krenuo prema Atleticovu kampu.