Hrvatska je sa sve tri pobjede u skupini, protiv Nigerije, Argentine i Islanda, ispunila sva očekivanja te se, nakon 20 godina, probila u drugi krug na svjetskom prvenstvu. Naravno, kad ima sjajnog Luku Modrića, to nije problem, no netko je i kod njega, ali i svih ostalih, trebao probuditi to htijenje i zalaganje kojim su osvajali simaptije još pod Bilićevim vodstvom. Nakon toga, uslijedilo je mrtvilo, neostvareni snovi...
Hrvatska je ovo čekala punih 20 godina. Dalićeva momčad, predvođena sjajnim veznjacima, Modrićem i Rakitićem, ubojitim krilima Perišićem i Rebićem, te srčanim borcima u napadu – Kramarićem i Mandžukićem, uz granitnu obranu s vratarom Subašićem, Lovrenom i Vidom kao stoperima, te bekovima Vrsaljkom i Strinićem, vratila je povjerenje i na dobrom je putu približiti se 'brončanoj' generaciji iz Francuske 1998. godine.
Puno je toga podsjećalo na priču iz 1998. godine. Imali smo igrače, baš kao i tada, koji su igrali u top klubovima, dio njih sjedio je na klupi, a prema Francuskoj su ispraćeni s minimalnim očekivanjima. Tek je legendarni Miroslav Ćiro Blažević uvjeravao kako ima igrače za najveće sportske rezultate.
Slično se ponovilo i ove godine, jer Modrić, Rakitić, Mandžukić, Lovren igraju ključne role u svojim klubovima. Igrači, poput Strinića i Pivarića, minutažu su samo sanjali, a nakon svih neuspjeha posljednjih godina, odnosno neispunjenih obećanja da se može još više – malo je tko vjerovao u ovu generaciju. Osim njih samih i izbornika Dalića. Naravno, i Dalićevog 'mentora' Ćire Blaževića.
Na tu temu razgovarali smo nakon veličanstvene pobjede nad Argentinom s Dejanom Lovrenom, koji se te 1998. godine baš i ne sjeća pretjerano jer imao je tek devet godina. Usporedbe s tom generacijom nogometaša za njega su teške, ali ipak nešto otkriva.
'Da, ne sjećam se baš previše, bio sam jako mali. Ali kako vrijeme odmiče, ja vjerujem sve više i više u ovu ekipu. Makar sam ja otpočetka vjerovao da možemo daleko dogurati. Ljudi nas nisu smatrali favoritima, ali to je dobro'.
Međutum, već nakon prve utakmice protiv Nigerije, u kojoj je Hrvatska do pobjede 2:0, uz autogol Eteba i iskorišteni penal Modrića, ploča se već polako počela okretati. Igra je bila ta koja je ulijevala povjerenje, a potvrdu toga dobili smo u gaženju svjetskih doprvaka – Argentinaca, u kojoj najbolji igrač svijeta Lionel Messi gotovo da nije ni imao pravu priliku. Dok je Luka Modrić pokazao i dokazao da je u ovom trenutku i najkompletniji vezni igrač svijeta.
Mnogo toga, očito dobroga, ovoj je momčadi donio izbornik Zlatko Dalić. Jednostavan, ali maksimalno posvećen nogometu, očito i dobar psiholog, koji je igračima dao 'slobodne ruke' u nekim situacijama, ali i pokazao da ima gard, kada se trebao izboriti za funkciju Dražena Ladića, te bez razmišljanja odstraniti Nikolu Kalinića, kojem nije bilo po volji sjediti na klupi.
Iza sebe ima vojsku igrača koji mu vjeruju, pa tako i 'veteran' Vedran Ćorluka, koji je protiv Argentine, u svom stotom nastupu za Hrvatsku dobio priliku tek u sudačkoj nadoknadi.
vezane vijesti
'On donosi odluke, ali i razgovara s igračima. Mislim da je po tom pitanju dosta drukčiji od trenera koje smo imali. Stalno nam govori da imamo kvalitetu, ali i upozorava nas da još ništa nismo napravili', pojasnio je Ćorluka zašto je baš Dalić 'taj' kojem se vjeruje.
A tom Daliću, koji se u hrvatski nogomet vratio isključivo svojim zaslugama, stvarajući ime u dalekom azijskom svijetu, gdje je zaradio za 'dva života', ali imao je samo jednu želju – sjesti na klupu hrvatske reprezentacije. Zato jest i on ključ uspjeha.
I koliko temperamentni Livnjak Dalić vjeruje u svoje igrače, svjedoči ova izjava dan uoči ogleda protiv Islanda, u kojem je na teren poslao tvz. B momčad. Istina, s glavnim 'mozgom' Lukom Modrićem koji je želio igrati kako ne bi imao predugu stanku. Rođeni vođa koji usprkos već poznatim problemima i suđenju igra najbolji nogomet u karijeri.
'Ne zamaramo se s drugim ekipama, ali im poručujem da ovo nije rezervna Hrvatska, svakom igraču vjerujem. Tko god nastupi, to je Hrvatska'.
Shvatili su to igrači, ali i navijači, jer u Daliću su prepoznali čovjeka koji se ne da vuči za nos i kojem nitko drugi neće sastavljati momčad. Dodatni plus bio mu je i što se, iako je vrhunski odradio posljednje dvije kvalifikacijske utakmice, gotovo bez i jednog treninga s momčadi, nije 'pokoravao' čelnicima u HNS-u već je mirno i dostojanstveno čekao da mu ponude što je i zaslužio.
I jedino možemo žaliti, što ga se Davor Šuker, Zdravko Mamić i ostatak HNS-ove vrhuške nije sjetio ranije, pa bi možda već 2016. u Francuskoj imali opipljiviji rezultat, a ne neugodnu uspomenu na Ronalda i Modrićeve suze. Iako to nitko iz HNS-a neće priznati, sada je jasno kako je nakon naglog odlaska Nike Kovača (što je također bila pogreška) napravljen veliki propust jer ovako nadareni igrači nisu prepušteni mladom i nadarenom treneru kao što je Dalić.
I kad smo već spomenuli navijače, uz naklon onima koji i sada troše godišnji odmor, svoje vrijeme i novac, te naravno glasnice, dojam je da ovaj navijački zanos nije ni približan onome iz Lyona, Bordeauxa, St. Denisa… Što je tome razlog? Iako o tome nitko ne želi javno govoriti razlog leži u činjenici da oni koji za navijanje žive, jednostavno ne mogu u istu rečenicu s aktualnim vodstvom Hrvatskog nogometnog saveza. Pogotovo onima koje smo viđali na suđenjima zbog kriminala...
No, to je ionako tema za neka druga vremena. Sada trebamo uživati u onome što nam predstoji u Nižniju Novgorodu, pa potom – vjerujemo u Sočiju i Moskvi.
