Ivano Balić, po ocjenama stručnjaka najbolji rukometaš svijeta svih vremena, u dresu njemačkog Wetzlara polako odbrojava dane do odlaska na godišnji odmor u rodni Split. Iako je u karijeri osvojio gotovo sve što se može, uključujući olimpijsko zlato 2004. u Ateni, ipak će u igračku mirovinu otići a da nije dočekao toliko željene promjene pravila
Hoće li neponovljivi Ivano Balić i sljedeće sezone igrati rukomet, još nije poznato, a kao što je i sam rekao, odluku će u krugu svojih najbližih donijeti na ljeto.
Ono po čemu je Balić poseban i po čemu će zauvijek ostati u sjećanjima mnogih, jesu neki njegovi potezi na terenu kakvi dotad nisu viđeni.
Velike zasluge za to, naravno, ima košarka koju je Balić do 16. godine trenirao u KK Splitu. Međutim, kada ga je otac Žarko, inače rukometni trener, zarazio igrom na dva gola, 189 cm visoki playmaker Balić odlučio je svoje košarkaško znanje pokazati na rukometnom terenu. Shvatio je da u generaciji Nikole Vujčića, Ivana Tomeljaka i drugih neće dobiti pravu prigodu i prebacio se na rukomet.
'Mislim da bi u rukometne treninge trebalo uvesti puno elemenata koje smo učili na košarci. To bi svakom igraču, pogotovo na mojoj poziciji srednjeg vanjskog, bilo od velike pomoći', jednom prilikom je novinaru tportala kazao Balić, inače veliki navijač NBA momčadi Boston Celticsa, koja će 1. travnja proslaviti 35. rođendan.
Treba reći da je Ivano živio s roditeljima u Italiji gdje je njegov otac od 1977. do 1987. godine igrao rukomet. U Italiji, gdje rukomet nije popularan sport, zavolio je košarku i nogomet.
U dresovima rukometnih klubova kao što su Split, Metković, Portland San Antonio, Zagreb, Atlético Madrid te već spomenuti Wetzlar, Balić je bio idol navijača.
Govoreći o svojim čudesnim asistencijama, Balić je često znao naglasiti da je 'za to zaslužna košarka'.
Međutim, kada su rukometna pravila u pitanju, treba reći da je Balić još prije deset godina pokušao na sve načine lobirati da EHF razmotri dva pravila koja bi unaprijedila rukomet. Oba su pravila, naravno, već godinama na snazi u košarci.
'Rukomet bi bio puno atraktivniji gledateljima, a samim time i jednostavniji za nas vanjske igrače, da se što prije uvede ograničenje napada. Uz to bi sjajno bilo da se ukinu leteće izmjene, a omoguće izmjene kao u košarci, samo kod prekida. To bi bila prva revolucija', rekao je gore potpisanom novinaru Balić još 2004, prije nego što će krenuti u lov na zlatnu olimpijsku medalju u Ateni.
Nije vizionar Balić jedini koji tako misli, ali čelni ljudi EHF-a ne žele ni čuti za promjene. Slično kao Balić razmišljaju i mnogi rukometni treneri i bivši igrači, tako da nije nemoguće da se nešto ipak – dogodi. Nema sumnje da bi ograničenje napada na, recimo, 30 sekundi, onemogućilo sucima da subjektivno ocijene kada je napad pasivan. Poznato je kako u rukometu suci često znaju donijeti odluke zbog kojih se kasnije vuku repovi. Razlog su naravno pravila, koja se mogu tumačiti na nekoliko načina. Je li napokon došlo vrijeme za velike promjene?
