Kako piše Glas Istre, Goran Volarević doputovao je na samo nekoliko dana, nakon čega se kao trener vratara priključio pripremama reprezentacije Italije. Počevši od pionirskih dana do 2020. godine kada se igrački umirovio, Volarević je ostvario jednu od najdužih karijera u svjetskom vaterpolu. Ako se računa samo igranje u seniorskim momčadima, od matičnog rovinjskog Delfina do talijanske Pescare, gdje je nastupao do 2020., branio je gotovo 30 godina. Teško je i nabrojati trofeje koje je osvojio kao igrač Juga, Pro Recca i Savone, hrvatske i talijanske reprezentaciji u kojoj je sada trener vratara.

'Na moje veliko iznenađenje izbornik Sandro Campagna me je 2018., dok sam još igrao, pozvao u stručni stožer reprezentacije Italije. Tada sam igrao u Pescari, gdje sam nastupajući za seniore trenirao vratare i mlađe kategorije kluba. Po okončanju igračke karijere prihvatio sam poziv kluba Ortigia iz Sirakuze, gdje vodim omladinski pogon i treniram vratare. Tako sada stanujem na samom jugu Sicilije, u gradu na strateškom položaju uz istočni ulaz u Sicilijanski prolaz, koji zbog toga ima dugu i zanimljivu antičku povijest', rekao je u razgovoru za Glas Istre Goran Volarević dok mu prilaze brojni rovinjski prijatelji, posebno oni iz sporta.

Rovinjci su poznati da teško napuštaju svoj grad pa bi se i Goran želio brzo vratiti, posebno zbog kćerke Eme s kojom se sve teže rastaje. Kaže da mu je angažman u reprezentaciji Italije i Ortigiji posljednji i da će se nakon toga definitivno vratiti.

'Kao i naša, hrvatska reprezentacija, i talijanska je nakon neuspjeha na Olimpijadi u Tokiju krenula u pomlađivanje. Zbog toga se svaka stanka u prvenstvu, kao nedavno između Božića i Sveta Tri Kralja, koristi za uigravanje nove postave. Talijani se na idućim natjecanjima Svjetske lige, Svjetskog prvenstva u Fukuoki u lipnju i Europskog prvenstva žele brzo vratiti u zonu medalja pa su sve tome podredili. Uz obaveze u Ortigiji, za boravak kod kuće ostaju mi tek ljetna pauza i kratki dolasci za Božić i Uskrs, kada se u Italiji ne igra prvenstvo', pojašnjava Volarević.

U dugačkom razgovoru za Glas Istre, Volarević je komentirao stanje u svjetskom vaterpolu. I kaže da u ovaj sport najviše ulažu Mađarska i Srbija. U Mađarskoj, koja je zbog sjajne tradicije vaterpolo uvrstila u strateške sportove, sponzorska ulaganja u mlađe kategorije klubova su oslobođena oporezivanja, a u Srbiji vaterpolo se potiče i sredstvima države i lokalne samouprave. U vaterpolo sve više ulažu Grčka i Francuska, što se vidi po rezultatima njihovih klubova i reprezentacija.

'U Mađarskoj i Grčkoj najbolji igrači mogu godišnje zaraditi do sto tisuća eura, u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj nešto manje. Mi im ne možemo parirati pa nam igrači odlaze i sve ih je teže nadoknaditi jer nam mlađe kategorije nisu tako uspješne kao prije. Nadam se da će se prilike poboljšati, a do tada izborniku Tucku i pomlađenoj reprezentaciji želim da, kao i Italija, već na sljedećim natjecanjima, posebno Olimpijadi u Parizu, ostvare rezultate dostojne njihova ugleda', zaključuje Volarević.

Kada je riječ o prilikama u talijanskom sportu, Volarević kaže da je vaterpolo zajedno s odbojkom po rangu popularnosti odmah iza nogometa i košarke.

'Sponzori najprije ulažu u nogomet, nakon toga u košarku pa nama u odbojci i vaterpolu ostaje manji kolač. Takve je prilike dodatno pogoršala pandemija korona virusa, kada je prihod od reklamiranja i publike dodatno smanjen. Troškovi grijanja i održavanja bazena su visoki pa ih klubovi nastoje pokriti i naplaćivanjem visokih članarina za škole vaterpola i rad s mlađim kategorijama, nekad i do sto eura mjesečno. Zbog toga mladi sportaši odlaze u druge sportove. Za prijenos vaterpolo utakmica zanima se Sky televizija, što bi trebalo pridonijeti većoj promidžbi ovog sporta i većoj zainteresiranosti sponzora', kaže Volarević.

Kakve je sve uspjehe ostvario s hrvatskom reprezentacijom, zašto je odlučio igrati i za Italiju, zbog čega se u Rovinju ne može igrati po zimi, ali odgovore na još neka vaterpolska pitanja pročitajte OVDJE.