Mijatović se u razgovoru za službenu stranicu Fife podsjetio uspjeha 'čileanaca' iz 1987. godine.

'To mi je bio prvi trofej i naravno da ga se dobro sjećam. Bili smo momčad koja je igrala briljantno. Nakon tog naslova, mnogi od nas otišli su u najveće svjetske klubove', prisjetio se Mijatović

'Prvu utakmicu igrali smo protiv domaćina Čilea u Santiagu, pred 65.000 navijača. Igrali smo dobro i pobijedili, pa smo shvatili da možemo ispisati povijest. Igrali smo napadački i pritom se dobro zabavljali'.

Jugoslavija je osvojila skupinu s maksimalnih šest bodova, pobijedivši još Australiju i Togo, u četvrtfinalu je pao Brazil, u polufinalu Istočna Njemačka da bi do zlata došla preko Zapadne Njemačke.

'Imali smo sve što je potrebno da postanemo najbolja reprezentacija svijeta. Ali rat je to sve promijenio. Reprezentacije s Balkana nisu četiri godine smjele nastupati na velikim natjecanjima tako da smo od 1992. do 1996. igrali samo prijateljske utakmice. Nije nas bilo četiri godine, a to je bio period u kojem smo bili najbolji. To mi je teško palo',  a onda se i prisjetio izbacivanja Jugoslavije s Eura 1992.

'Izbio je rat, pojavili su se problemi među nama igračima. Postojala je napetost, osjećali smo pritisak'.

Bivši napadač Reala, koji je u jednom periodu karijere igrao i s Davorom Šukerom, uvjeren je da bi reprezentacija bivše države bila u vrhu svjetskog nogometa.

'Pa pogledajte samo Hrvatsku 1998. godine kada je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, a Jugoslavija ušla u drugi krug. Bili su to sjajni igrači, baš kao što ih ima i danas. Pogledajte Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, to su igrači koji igraju na najvišem nivou - Edin Džeko, Stevan Jovetić, Miralem Pjanić, Darijo Srna, Luka Modrić i Ivan Rakitić, svatko može vidjeti kakva bi to fantastična momčad bila', zaključio je Mijatović.