Po velikanu splitskog sporta ona je službeno nazvana 2019. godine, točno na stotu obljetnicu od početka rada prve organizirane škole nogometa u tom gradu, otkad je ispisala golemu povijest i proizvela valjda stotine filmskih priča, igrača i legendi, definirala hrvatski nogomet te postala simbolom cijelog jednog sporta i cijele jedne regije. U nekim razdobljima u prošlosti, istina, i samom Hajduku bilo je teško nositi se s tako bogatim naslijeđem, no upravo u protekloj godini njegova Akademija simbolično je, spomenutim finalem u Ženevi, uskrsnula.

Što je zapravo samo logičan rezultat višegodišnjeg sustavnog rada: proteklih nekoliko godina Hajdukova 'dica' prekinula su dominaciju Dinama u svim uzrasnim kategorijama i osvojila cijeli naramak trofeja te se ubrzano - baš u skladu sa službenom strategijom samog kluba - probijaju u prvu momčad. Po njoj, svake godine trebala bi se promovirati najmanje dvojica izdanaka i to se događa - dapače, sve češće na terenima u bijelom dresu viđamo čak i šesnaestogodišnjake.

Evo, na upravo završenim pripremama igrali su - pa čak i golove postizali - Bruno Durdov i nešto stariji Noah Skoko, ustalio se Roko Brajković, s posudbe se vratio Dominik Prpić, mladi Luka Vušković transferiran je u rekordnom transferu od 12 milijuna eura, a Niko Sigur i Rokas Pukštas u prvom planu već su od lani, pa se 'mulcima' više ni ne smatraju premda su i dalje - golobradi.

Zapamtite ova imena.

Golobradi prvotimci

Lanjski podvig Hajdukovih juniora u Ligi prvaka za mlade impresivniji je uzmemo li u obzir podatak da se radilo o najmlađoj momčadi u ovom natjecanju, a i u hrvatskom je prvenstvu po prosjeku godina ona uvijek među najmlađe tri. I to je također dio klupske strategije: mlade i perspektivne igrače u pravilu se uvrštava u višu dobnu kategoriju te nastupaju protiv godinu ili dvije starijih suparnika i tako dobivaju potreban podražaj u igri.

'Mi smo Hajduk i rezultat je uvijek bitan, ali u fokusu nam je prije svega razvoj igrača. Neki od njih pomalo su se mučili kada su nastupali protiv znatno starijih suparnika, a sada su svladali tu barijeru i zasluženo ulaze u prvu momčad', objašnjava za tportal Hrvoje Vuković, jedan od dvojice pomoćnika voditelja Akademije 'Luka Kaliterna', Bore Primorca.

S Goranom Sablićem, također bivšim igračem Hajduka, prije godinu i pol imenovan je za najbližeg suradnika legendarnog Primorca i od tada Akademija vidljivo napreduje. Mada su, kako Vuković iskreno naglašava, temelji već tada bili izuzetno dobro postavljeni.

'Možda je nedostajalo još malo više sistematičnosti i organiziranosti, pa smo za početak jasno odredili metodologiju rada sa svim uzrastima i u tome se također naslonili na strategiju kluba, kao i u stilu igre, koji smo također standardizirali. Bitno je u svim uzrastima i kategorijama primjenjivati iste bazične nogometne principe, a onda raditi na individualnom razvoju svakog igrača', govori nam Vuković.

U Akademiji su stoga razvili novi model individualnog rada, angažirali dodatne trenere za to, standardizirali sve testove i prikupljanje podataka, a na koncu i oformili veliku i bogatu bazu te će je, jednom kada angažman ove garniture završi, ostaviti klubu u nasljeđe.

'Ali sami igrači promatraju se iz individualne perspektive, za svakoga od njih postoji razvojni plan i prilagođen program rada - od poboljšanja atletskih ili pucačkih sposobnosti, preko kondicijske pripreme, do, recimo, treninga džuda za one za koje se procijeni da im je potreban', kaže sugovornik tportala. Slično, sistematski, pristupa se pojačanjima koja im stižu preko razgranate mreže osamdesetak skauta u Hrvatskoj i inozemstvu, a njoj je na čelu Mate Radić.

'Kada zanimljiv igrač pristigne na probu, obavljamo kognitivna testiranja, mjerimo brzinu i agilnost te, dakako, nogometne vještine, a konačnu procjenu više ne donosi jedna osoba, nego cijela komisija', otkriva nam Vuković, prešutjevši, dakako, niz osjetljivih detalja: ne treba konkurencija uvijek znati baš sve o metodi stvaranja šampiona u Splitu.

U Akademiji, tom složenom organizmu s 240 polaznika u dvanaest kategorija s kojima rade ukupno 43 trenera i analitičara, cijeli je sustav dobro posložen - tu su pedagozi, pa psiholozi, pa nutricionisti, a na koncu i nastavnici koji s djecom rade i u klubu i izvan njega te vode računa i o njihovom uspjehu u školi pod motom da u Hajduku ne trebaju dobiti samo nogometnu obuku - nego i odgoj.

Promatraču sa strane to je zapravo vrlo jednostavno primijetiti čak i na vrlo površnom nivou: nema djeteta u Hajdukovoj trenirci koje na Poljudu i oko njega neće u prolazu pristojno pozdraviti ama baš svaku osobu na koju naiđe.

Da, to je Hajduk, klub koji posljednjih godina evidentno raste u svim aspektima izuzev infrastrukturnog, pa je nehotice ponovno aktualna ona stara izjava Tomislava Ivića, legendarnog trenera koji je jednom zgodom primijetio da je splitski klub, paradoksalno, najbogatiji bio dok je bio - sirotinja.

Omladinska škola, naime, lani je pokorila Europu i nastavila dominaciju u Hrvatskoj trenirajući na jednom jedinom pristojnom pomoćnom terenu pokraj Poljuda. Prostora nema - tek se ovih dana radi na osposobljavanju nekoliko novih igrališta u obližnjem Stobreču - ali taj se nedostatak nadoknađuje radom i sustavom.

Jer talent nikada nije bio upitan.