U četvrtak bi UEFA trebala objaviti odluku o načinu i intenzitetu kažnjavanja HNS-a i reprezentacije zbog išarane svastike na travnjaku, a hrvatsko javno lobiranje trebalo bi prestati - jučer
Strepnja bi ionako postojala, ali sa svakim signalom koji dolazi iz vrha hrvatske politike i sporta ona je sve veća... Dugačak je niz mudrih glava s domaće scene koje su iznijele svoje cijenjeno mišljenje kako Hrvatskoj prijeti izbacivanje sa Eura. Svi vrte glavom i hladno pune javni prostor s najcrnjim mogućim scenarijem bez da se (valjda, možemo se samo nadati da nema skrivenih namjera) zapitaju kakav te bombastične izjave mogu imati učinak na visinu kazne.
Činjenica jest da je hrvatski dosje pri Uefi pozamašan i da kazne u ovom slučaju rastu proporcionalno. Činjenica jest i da u tom dosjeu ima i ozbiljnih prekršaja, ali i notornih gluposti koje se na zapadu ne registriraju kao grijeh... Ali jedna od uloga HNS-a je i da svojim lobističkim znanjem i mogućnostima zaštiti interese svoje domene ili - da šuti!
Predsjednik Šuker po 'enti' je put ponovio kako se boji izbacivanja. Dobro je, Davore, razumjeli smo. Jasno nam je i da je policija tri svjetlosne godine od rasvjetljivanja slučaja i da 'poljudska svastika' ima perspektivu postati još jedna od žalosnih vječnih hrvatskih enigmi. Možemo možda razumjeti i da je Davoru važno svojim kolegama iz Uefe javno poručiti da razumije njihov gnjev... Ali, iako puca na europske visine Šuker je i dalje predjednik HNS-a i morao je davno prestati puhati u vrlo opasan rog. Ako ne znaš sročiti ništa što ti može koristiti, uči osnovno pravilo lobiranja - nemoj reći ništa. Sve ozbiljnije organizacije to su davno usvojile, ali hrvatska reprezentacija nema privilegiju da ju zastupa ozbiljnija organizacija. Kao da joj interese štite naivna djeca iz vrtića, na svim razinama.
Uzmimo primjer. U Njemačkoj je netko od brojnih neonacista iscrtao nekakvu opskurnu svastiku u Münchenu i to je danima promicalo i lokalnoj policiji i organizatorima. Znam, nemoguće je, ali pokušajte. Svastika je pekla oči Nijemaca u vrijeme neke važne utakmice, znaju da će biti kažnjeni... Smatrate li da bi pola ministara iz kancelarkine Vlade javno govorilo kako se boje izbacivanja Njemačke? Da bi frau Merkel osobno pisala Platiniju? Ili bi ga nazvala i pokušala pomoći u tišini? Da bi iz DFB-a cendrali kako je Elf pred povijesnim izbacivanjem? Jer, pazite, s Eura nitko nikada nije izbačen (Jugoslavija '92. više nije bila zemlja koja je to natjecanje izborila)! A događalo se u proteklih 86 godina daleko ozbiljnijih svinjarija nego je ova poljudska.
Ne bi ni za živu glavu! Skupili bi redove, oformili nekakvu neslužbenu ekipu kojoj će u idućem razdoblju osnovni cilj biti izlobirati lakšu kaznu? Ni njemački mediji, budite sigurni, ne bi jašili po tome mjesecima. Iz poštovanja prema Elfu i partikularnoj koristi koju će svi u Njemačkoj imati od Eura. Umjesto Njemačke ubacite organiziranu državu po želji - ovoliku količinu autodestrukcije moguće je pronaći samo 'u našem kvartu'. Jer zašto bi nam netko pomagao ako smo se spremni ukopati sami?
Što god da Uefini disciplinci u četvrtak odluče neće biti pravomoćno. Postojat će mogućnost žalbi i novih zaokreta. Ali ako u zboru Šuker i visokopozicionirana kompanija planiraju javno tumačiti kako žalba nema veliku perspektivu - onda bolje neka ju niti ne ulažu...