Dizanjem utega, sportom u kojem trenutačno nema puno djevojaka, simpatična Sara Brodić (rođena 8. 10. 2000.) počela se baviti sasvim slučajno. Otac Ranko je bivši košarkaš i teniski trener pa je stoga bilo logično da se Sara nađe u jednom od tih sportova. Jedno vrijeme ova strastvena djevojka bila je i članica mažoretkinja. Danas je ponosna juniorska prvakinja Hrvatske!

'Dosad sam trenirala tenis i to punih osam godina te odbojku, koju i dalje obožavam, ali ne stignem ići na treninge jer sam se potpuno posvetila dizanju utega. Iskreno, žao mi je što Gospić nema tenisku dvoranu ili balon - kakav je uobičajen u drugim gradovima – jer zimi nije moguće trenirati taj sport', rekla nam je simpatična Sara koja sa svojim 161 cm visine i svega 63 kg težine, ostavlja dojam klasične srednjoškolke. Učenica je trećeg razreda Gimnazije Gospić, a kada maturira, namjerava upisati Kineziološki fakultet u rodnom Zagrebu.

'Velika mi je želja vratiti se u rodni grad. Spletom okolnosti došla sam kao dvogodišnja djevojčica s obitelji u Gospić, koji je zapravo dobar gradić, ali daleko bolji je moj Zagreb. Želja mi je upisati Kineziološki fakultet i opredijeliti se za kineziologa.'

Kada se nedavno pojavila na prvenstvu Hrvatske u dizanju utega za juniorke te kada je u tzv. olimpijskom biatlonu osvojila zlato s podignutih 117 kg, postalo je jasno da se u toj krhkoj djevojci krije ogroman potencijal.

Pripreme za zlato u potpunom miru i tišini

Ukratko, Sara je na državnom prvenstvu u Dražicama, nedaleko od Rijeke, osvojila sve što se može; u trzaju 49 kg, u izbačaju 68 te u zbroju, u tzv. olimpijskom biatlonu, 117 kg. Tri zlata kojima je iznenadila sve osim sebe:

'U potpunom miru i tišini spremala sam se za nastup i kvalitetnu izvedbu, a drago mi je što me pohvalio i izbornik reprezentacije. Iskreno, znala sam da mogu ostvariti dobar rezultat ako ponovim ono što sam već podigla na treningu, ali trema je ipak bila prisutna. Ipak dolazim iz Gospića pa me zbog toga nitko nije ozbiljno shvaćao', smatra Sara kojoj je sljedeći cilj državni rekord koji je napala na PH u Dražicama, ali joj ga suci nisu priznali zbog manjih tehničkih pogrešaka pri izvođenju (savijeni laktovi).

Kaže da je taj video pogledala nekoliko puta i točno zna gdje je pogriješila te je uvjerena da će već na sljedećem turniru postati nova državna juniorska rekorderka.

'U tom trenutku nisam se naljutila na suce i odmah sam sama sebi rekla da moram ići dalje i da je rekord moj na sljedećem natjecanju', samouvjerena je Sara koju često prijateljice pitaju kako to da trenira baš dizanje utega, sport o kojem postoje mnoge predrasude - od toga da je to tipično muški sport ili da su u tom sportu teške ozljede jako česte.

Na pitanje je li to opasan sport, kao što je u početku mislila njena majka Melita, iskreno je odgovorila:

'Svi misle da je to opasan sport. Znate, svaki sport je zapravo opasan ako se ne pazi. Dizanje utega nije opasan sport, a ako uz to paziš na sebe te drugi paze na tebe – tj. govore ti kako trebaš izvesti neku vježbu i pomažu ti u tehnici – onda nema problema.'

Crossfit i gospićka zima su 'krivci'

Zanimljivo je spomenuti da su njezin talent za dizanje utega te savršena građa tijela otkriveni slučajno, kada se počela baviti crossfitom, sportom čiji je sustav do savršenstva razvijen u Americi i kojem su temelj intenzivni, kratki i uvijek raznoliki treninzi. Nešto kao funkcionalni fitness u kojem se koristi vrlo malo rekvizita u usporedbi s opremom moderne teretane.

'Dizanje utega aktivno treniram oko godinu dana i to je sport koji iziskuje jako puno truda i rada. Trenirajući crossfit savjetovali su mi da se okušam u dizanju utega jer su mi svi govorili da mi to leži, a u tom trenutku to mi je bilo nešto zanimljivo i potpuno novo pa sam se odlučila okušati u tome. Tako je sve počelo', sa smiješkom se prisjetila Sara, kojoj su od stalnih treninga ruke prepune žuljeva.

No treba naglasiti i da Sara u Gospiću nema klub koji bi je registrirao pa tako nastupa kao članica zagrebačkog kluba Metalac, gdje joj je trener Branko Zemunik. Naravno, zbog obaveza u školi većinu vremena ipak provodi u Gospiću u gym klubu, gdje brigu o njoj vodi trener Sebastijan Mašić. No unatoč tome, postavila si je visoke ciljeve…

'Odmah mi se ovaj sport dopao i nikako ne mislim odustati. Očekujem sve veći napredak iz godine u godinu i želja mi je doći na svjetsku razinu.'

Ambiciozna Sara – koju ćemo uskoro gledati na europskim i svjetskim prvenstvima – priznala je da je malo živcira što se često mora opravdavati, odnosno boriti protiv predrasuda koje vladaju, kako 'to nije sport za djevojke' i slično. U tinejdžerskoj dobi to ponekad zna biti naporno:

'Da, često bih čula da to nije sport za mene jer sam djevojka i da to može biti štetno za buduću trudnoću i slično. Mene to ne brine jer ako se držiš pravila i ako pravilno izvodiš vježbe, nema brige. No rijetko se govori o prednostima tog sporta, a najveća mu je prednost što značajno ispravlja držanje i jako je dobar za kralježnicu. Dakle, sigurno ne škodi.'

Uoči natjecanja jako pazi što jede te odradi dodatni kondicijski trening 

Mali problem Sari predstavlja i poseban režim prehrane, ali i činjenica da se natječe u kategoriji do 63 kg. Na pitanje je li stresno stalno razmišljati o tome što je pojela i koliko kilograma ima viška uoči natjecanja, odgovorila je:

'Zapravo, nije stresno, jer si ne želim stvarati nikakav stres u vezi toga. Iskreno, meni mali problem predstavlja činjenica da imam oko 65 kg, tako da tjedan dana prije natjecanja malo pazim na ishranu te ubacim koji kondicijski trening više. Eto, dosad se to pokazalo kao dobar način.'

Kao i svaka tinejdžerica, Sara voli putovati, a jedna od zemalja koju bi svakako voljela proputovati su Sjedinjene Američke Države. Ako nastavi ovako napredovati u sportu koji joj očito odgovara, nema sumnje u to da će obići pola svijeta:

'Zaista bih voljela otići u Ameriku i proputovati je od New Yorka do Los Angelesa. Baš me zanima kako je tamo, a po onome što sam čula od prijatelja i koliko vidim, čini mi se kao da su, u odnosu na nas, drugi planet. Iskreno, želja mi je obići svaku zemlju na svijetu jer me putovanja ispunjuju i čine me bogatijom. Dosad nisam previše putovala, ali, recimo, u lijepom sjećanju ostala mi je Venecija u koju se uvijek rado vraćam', završila je nasmijana Sara.