Dva komada aluminija, debela tek 2,5 milimetra, povezana su kompozitnom pjenom od magnezija, silicija, bakra i aluminija. Ovaj aluminijski sendvič na okupu drže metalne veze negativno nabijenih elektrona i pozitivno nabijenih iona.

Rezultat je struktura dvadeset posto lakša od stakloplastike i dovoljno kruta da joj ne treba rebrasta potpora. Aluminijska pjena je bolja i u apsorbiranju sile prilikom sudara, kao i odolijevanju udarcima. Pri brzini većoj od 200 km/h nalijetanje na kamen, bocu ili pticu može imati teške posljedice na integritet karoserije.

Tehnologija aluminijske pjene nastala je još davne 1968., no tada je kamen spoticanja bio vrlo skup proces oblikovanja materijala.

Inženjeri instituta Frauenhofer i inženjerske grupe Voith sada su uspjeli tehnikom graviranja postići da se, umjesto konvencionalnog rastezanja materijala u željeni oblik, konture dobiju već prilikom punjenja pjenom. Proces izrade je sada 60 posto jeftiniji, što znači da bismo prve vlakove od aluminijske pjene mogli vidjeti već iduće godine.

Zašto ne i automobile?