Studija u kojoj je mjereno djelovanje opasnih tvari, ne samo u laboratoriju, već i kod 49 plivača, predstavljena je u časopisu Environmental Health Perspectives.

Vodi u bazenima uobičajeno se dodaju klor i neke druge tvari koje ubijaju bakterije. Međutim, u reakcijama sa zagađenjima, odnosno organskim tvarima dezinfekcijska sredstva ponekad stvaraju tzv. mutagene kemikalije koje mogu izazvati genetičke mutacije. U prošlosti su takve kemikalije u niskim koncentracijama otkrivene i u pitkoj vodi, no tek je jedna studija stara 30 godina pokazala njezinu prisutnost u bazenskoj vodi.

Epidemiologinja Cristina Villanueva s Gradskog instituta za medicinska istraživanja u Barceloni objasnila je da su u njihovom istraživanju zabilježene niske razine mutacija DNA koje se vjerojatno ispravljaju prirodnim mehanizmima u organizmu. 'Naša je studija procjenjivala tek kratkotrajno izlaganje kemikalijama. Za razvoj tumora trebalo bi dugo, kronično izlaganje mutagenima', objasnila je.

Plivači su u studiji bili podvrgnuti cijelom nizu testova prije i nakon 40-minutnog kupanja u zatvorenom bazenu u Barceloni. Rezultati su pokazali da je broj mikronukleusa, markera oštećenja DNA u bijelim krvnim stanicama, nakon plivanja porastao.

Kada se stanice u laboratoriju boje radi označavanja genetskog materijala, ponekad se na snimkama pojavljuju male točke. Ovi mikronukleusi obično se javljaju kada mutagen ošteti kromosome, objasnio je suautor studije David DeMarini s National Health and Environmental Effects Research Laboratory u Research Triangle Park, N.C. Povećani broj mikronukleusa stručnjaci povezuju s povišenim koncentracijama određenih nusproizvoda sredstava za dezinfekciju tzv. trihalometana koji u tijelo ulaze kroz udisanje ili kroz kožu.

'Genotoksičnost kod plivača povezali smo s koncentracijama trihalometana, a ne izravno s klorom', rekao je DeMarini. Međutim, poznato je da su trihalometani nusprodukti dezinfekcije, koji se stvaraju kada klor u vodi reagira s razgrađenim organskim kemikalijama – kožom kupača, znojem, uljima i urinom. Zbog njihove otrovne prirode svaka nazočnost trihalometana u vodi za piće je neprihvatljiva. No, nažalost, oni su posljednjih godina postali njezini vrlo uobičajeni sastojci. Ove kemikalije, kao i širu obitelj kloriranih ugljikovodika, kao što su DDT, PCB, TCE, povezuje se sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom.

'Iako je plivanje zdrava aktivnost postoje neke negativne posljedice koje nisu dovoljno prepoznate među plivačima, pa čak ni među znanstvenicima', rekao je Ernest Blatchley III s Purdue University u West Lafayette Ind.

Stručnjaci upozoravaju da bi kupači prije svega trebali voditi više računa o osobnoj higijeni i uzimati pauze za odlazak na malu nuždu. 'Urea u urinu reagira s klorom i stvara neke od nusproizvoda sredstava za dezinfekciju. Zapravo su za njihovo nastajanje najodgovorniji upravo znoj i urin', zaključio je Blatchley.