Zadnjih smo godina navikli da mediji sve češće postaju vijest, ali način na koji je portal Gawker postao prava vijest dana već dugo nije uspio nikome.

Prije desetak dana iz uredništva tog sitea su objavili kako su, skupa s novinarom Toronto Stara, pogledali videosnimku na kojoj se vidi kako Rob Ford, gradonačelnik Toronta, puši crack. Kako bi otkupili snimku i pokazali je svojim čitateljima, za nju bi morali platiti 200 tisuća dolara (oko 1,1 milijun kuna).

Ford je, inače, poznat po brojnim krajnje ekscentričnim ispadima i izjavama. Na neki način, moglo bi ga se usporediti s našim Željkom Kerumom.

Budući da se radi o iznosu koji nisu imali, odlučili su novce skupiti crowdfundingom preko platforme Indiegogo. Kampanju su nazvali Rob Ford Crackstarter. Rok za skupljanje novca imali su do 28. svibnja. Čim je rok istekao, već nakon ponoći, objavili su kako su - zahvaljujući čitateljima i svima onima koji žele da se snimka objavi - prikupili traženi iznos.

To nije novinarstvo, to je reality show

Crowdfunding je tako dobio novu zvijezdu i priličnu medijsku pozornost. No, ne baš nečim čime bi se ta zajednica mogla podičiti. Naime, vlasnici snimke su, prema svemu sudeći, ljudi iz krim miljea, koji su gradonačelniku Toronta i prodali drogu.

Osim što Gawkeru i Toronto Staru mnogi kolege zamjeraju što uopće plaćaju kako bi došli do neke informacije, daleko je problematičnije to što time de facto surađuju s kriminalcima. Srljanje u ovakav pothvat dočekan je s brojnim kritikama struke koja u ovome vidi debakl novinarske etike.

'Ovo čime se služi Gawker je apsurdno. To nije novinarstvo, već najbizarniji reality show. Čisti ekshibicionizam koji će privući milijune klikova i možda zaradu!

Uloga novinara nije da trguju s kriminalcima u potrazi za informacijama. Ako pristajete na uvjete kriminalaca, onda morate preuzeti i odgovornost za posljedice. Ako se ustraje na ucjenama i dogovoru s dilerima, tko tvrdi da se to neće ponoviti i u nekom drugom, sličnom obliku. Jesu li kriminalci vjerodostojni sugovornici?

Svi novinarski kodeksi naglašavaju kako je neprihvatljivo kupovanje informacija. Uostalom, kako urednik može biti siguran da dileri snimku neće prodati i nekim drugim portalima ili medijima?' ističe profesorica Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti.

Čini se - nikako. Nakon što je priča privukla ogromnu pozornost, naročito u Kanadi i Americi, i dovoljno novca iz Gawkera su poručili kako im se prodavač snimke ne javlja.

Možda se vlasnik snimke prestrašio medijske pažnje, ali i pažnje javnosti - a ljudima iz krim miljea to zaista ne treba. A možda je cijela priča smišljena radi privlačenja publiciteta?

Navodno se uključila i policija, ali bez suradnje s Gawkerom, koja preko ove snimke želi ući u trag dilerima. Trenutno su i oni kratkih rukava jer - novca ima, ali snimke nema.

Na prvi pogled, odluka da se ide na skupljanje novca putem platforme za crowdfundinga čini se pametnom. No, buka koju su istovremeno digli mogla bi im se vratiti kao bumerang.

Gdje je granica javnog interesa?

Ne gledaju svi na Gawkerov potez posve negativno.

'Plaćanje za dobivanje informacija ili suradnja s izvorom koji očekuje plaćanje ili bilo koju drugu protuuslugu u zamjenu za informaciju dopustivi su samo ako je riječ o dobivanju informacije od iznimnog javnog interesa. To je jedna od odredbi Kodeksa časti hrvatskih novinara, koja se može naći i u većini drugih novinarskih kodeksa.

U ovom konkretnom slučaju čini se kako je odgovor na oba pitanja potvrdan te da je plaćanje za snimku opravdano ako javni interes za njenim objavljivanjem nadilazi štetu koja bi mogla nastati tom objavom.

Način na koji Gawker prikuplja novac potreban za dobivanje te snimke bio bi upitan kad bi bila riječ o javno financiranom mediju. No, s obzirom da je riječ o privatnom mediju, prikupljanje donacija od čitatelja je legitiman potez, posebice s obzirom na to da se tim donacijama ne uvjetuje ništa drugom osim objavljivanja te snimke.

Čitatelji i šira javnost pritom mogu sami odlučiti žele li sudjelovati u tom obliku dobivanja informacije te - u širem kontekstu - hoće li ili neće, u svjetlu ovog poteza uredništva, taj medij smatrati vjerodostojnim', kaže Trpimir Matasović, predsjednik Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva.

Gawker je odabrao baš Indiegogo jer su njihova pravila o prikupljanju novca prilično liberalna u odnosu na, primjerice, puno poznatiji Kickstarter, koji strogo prati tko, kako i za što prikuplja novac preko njihove platforme. Poznato je kako su već puno projekata odbili.

Može li crowdfunding financirati pravo istraživačko novinarstvo?

Crowdfunding je industrija koja se još uvijek razvija. U Americi, recimo, još uvijek nema jasnih smjernica kako putem crowdfundinga financirati poduzeća, a pogotovo kada su u pitanju kampanje poput ove za prikupljanje donacija za otkup navodnog videa o kojem je u ovom slučaju riječ.

Ako postoje ljudi koji žele donirati svoj novac određenoj kampanji, zašto bi ih netko spriječio? Indiegogo se ne miješa u sadržaj kampanje. Međutim, u uvjetima korištenja ograničili su u određenoj mjeri kakve kampanje nikako nisu dopuštene, pa su tako ih ukinuli pojedinim nekim neonacističkim grupacijama.

Čini mi se da je crowdfunding, pored drugih servisa poput Flattra, jedan od modela koji će u budućnost pomoći u financiranju istraživačkog novinarstva. Pogotovo u kontekstu zainteresirane javnosti koja svojim novcem pokušava rasvijetliti neke priče.

Ono što je dobro za Indiegogo u ovom konkretnom slučaju je to što oni svakako dobivaju svoj postotak od prikupljenog iznosa, ali ono što je dobro za crowdfunding zajednicu što će se velik dio ljudi koji su sada po prvi put donirali putem crowdfunding platforme uključiti i u neke druge kampanje za neke druge projekte', smatra Hrvoje Hafner, pokretač Doniralice.

U nebranom grožđu

Dok se čeka da snimka odnekud izroni, čitatelji u komentarima ispod tekstova koji se tiču ovog neobičnog kupoprodajnog dogovora sve više izražavaju sumnju da je ikada i postojala. Uredništvo Gawkera bi se moglo naći u priličnim problemima ako ne dobiju snimku jer su unaprijed gradonačelnika proglasili ovisnikom, a nemaju snimku kao dokaz.

Ako se snimka ne pojavi, mogao bi ovo biti još jedan udarac za novinarstvo, naročito online novinarstvo. Čitateljski doseg internetskih medija je ogroman i njihov utjecaj je sve veći, tako da su i teme i ljudi kojima se bave u puno većem fokusu javnosti nego prijašnjih godina.

Gawkerov slučaj mogao bi postati najzapaženiji primjer neopreznog raspolaganja informacijama, naročito u vrijeme kada svaka informacija u sekundi može iscuriti negdje na internetu.