Studentica Lauren Ramlan uspjela je stvoriti ekran od stanica E .coli i na njemu pokrenuti jednu od najpoznatijih pucačina svih vremena
Ima li većeg znanstvenog pothvata od beskrajne potrage za pokretanjem Dooma na svim stvarima? Od teleteksta preko testova na trudnoću i traktora do doslovnih štakorskih mozgova u staklenci, svaki put kad pomislite da smo iscrpili mogućnosti, netko pronađe novi način da pokrene 30-godišnju pucačinu na nekoj novoj platformi.
Najnoviji kandidat za najčudniji/najgenijalniji način igranja Dooma do sada je - pomoću bakterija pronađenih u crijevima. Točnije, zaslon napravljen od bakterije E. coli.
Poduzetni aranžman dolazi od studentice biotehnologije na MIT-u, Lauren 'Ren' Ramlan, koja je stvorila 1-bitni zaslon rezolucije 32 puta 48 piksela sastavljen od stanica E. coli, pri čemu svaka stanica učinkovito služi kao pojedinačni piksel osvjetljavajući ih po potrebi pomoću fluorescentnog proteina.
Vrijedno je napomenuti da sama Ramlan ističe kako bi 'pokretanje' Dooma pomoću ćelija bio ogroman pothvat zbog njihove iznimno ograničene sposobnosti. Međutim, ono što je uspjela učiniti je iskoristiti stanice kao zaslon za Doom renderiranjem igre pomoću osvijetljene E. coli.
Ipak, ne očekujte da ćete u skorije vrijeme ubijati pikeselaste vragove koristeći sluznicu svojih crijeva. Za prikaz jednog okvira pojednostavljene crno-bijele igre - u rezoluciji od 32x48 piksela - ćelijama je trebalo 70 minuta da se osvijetle i osam sati i 20 minuta da se vrate u početno stanje. Drugim riječima, potrebno vam je oko osam i pol sati da prikažete svaki pojedinačni 'frame'.
Ako se pitate što to u stvarnosti znači za pokušaj igranja Dooma koristeći hrpu crijevnih bakterija - ako ih slučajno imate okolo - Ramlan je odradila matematiku. Ako prosječno igranje Dooma traje oko pet sati, a originalna igra radi pri 35 sličica u sekundi (njen ograničeni maksimum), ćelijskom zaslonu bi stoga trebalo 599 godina da se Doom odigra od početka do kraja, napominje Rock Paper Shotgun.