Resveratrol je kemikalija koju grožđe stvara kako bi se zaštitilo od plijesni. Što je godina vlažnija, plijesni je više pa grožđe sadrži više resveratrola. Ovaj spoj ubraja se u jake antioksidanse, a ima cijeli niz blagotvornih učinaka na zdravlje: sprečava kljenut srčanog mišića, usporava grušanje krvi, sprečava tvorbu plaka na mozgu i u krvnim žilama te povoljno djeluje kod upalnih bolesti crijeva i dijabetesa. Otkriven je nakon što su znanstvenici počeli istraživati tzv. francuski paradoks – činjenicu da Francuzi jedu dosta masnu hranu, a ipak imaju bitno manju pojavnost bolesti srca i krvnih žila naspram drugih zemalja, posebno SAD-a.

Znanstvenici se već desetak godina intenzivno bave istraživanjem gena iz skupine sirtuina za koje se vjeruje da brojne organizme štite od staračkih bolesti. Sve više novih studija pokazalo je da resveratrol koji se, osim u koži grožđa, može naći i u kikirikijima, jagodama i nekom drugom bobičastom voću, povećava aktivnost sirtuina SIRT1 koji tijelo štiti od bolesti tako što jača mitohondije koji su svojevrsne stanične baterije, a sa starenjem slabe. Nabijanjem ovih baterija SIRT1 djeluje vrlo blagotvorno na tijelo.

Miševi koji konzumiraju resveratrol mogu poživjeti dvostruko duže i relativno su imuni na posljedice pretilosti i starenja. Ovaj spoj u mnogim je eksperimentima produžio život gljivica kvasca, crva, pčela i miševa.

'U povijesti farmacije nikada nije bilo lijeka koji se vezuje uz protein kako bi ubrzao njegovo djelovanje tako kao što resveratrol aktivira SIRT1', rekao je voditelj istraživanja David Sinclair profesor genetike na Harvard Medical School.

Dvojbe i konačni dokazi

Od 2006. godine kada je Sinclairov tim objavio studiju koja je tvrdila da resveratrol može produžiti život miševa, više znanstvenika posumnjalo je u navedene rezultate. Neki od njih tvrdili su da nema dokaza da su oni posljedica izravnog djelovanja resveratrola na SIRT1.

Kako bi ispitali djeluje li resveratrol uistinu na SIRT1 i utvrdili točan mehanizam njegova funkcioniranja znanstvenici su u novoj studiji stvorili mutirani oblik gena koji je imun na resveratrol. U stanicama mišića i kože zamijenili su normalan SIRT1 mutiranim. Potom su na stanice djelovali resveratrolom i nekim drugim sličnim, ali još moćnijim kemikalijama kako bi vidjeli hoće li ipak uspijeti potaknuti rad mitohondrija. Rezultati su pokazali da su resveratrol i drugi antioksidansi djelovali pozitivno na mitohondrije samo u onim stanicama koje su imale normalan gen SIRT1. U stanicama s mutiranim genom nisu imali nikakav učinak.

'Ne postoji nikakvo drugo racionalno objašnjenje osim da resveratrol izravno aktivira SIRT1 u stanicama. Sada kada znamo točnu lokaciju na SIRT1 na koju djeluje resveratrol možemo stvoriti još bolje molekule koje će još preciznije i učinkovitije obavljati funkcije resveratrola', rekao je Sinclair.

Krajnji cilj Sinclairova tima je stvaranje lijekova protiv bolesti karakterističnih za starenje koji bi trebali omogućiti kvalitetniju starost i produžiti život.