Tjelesne tekućine sadrže mnoštvo podataka o zdravlju ljudskog organizma. Liječnici uobičajeno koriste analize spojeva u urinu i krvi kako bi otkrili moguće zarazne i metaboličke bolesti, dijagnosticirali rak, stanje organa ili provjerili doze lijekova. Stručnjaci ETH i Sveučilišne Bolnice u Zuerichu predlažu da se uz pomoć suvremenih metoda s visokom rezolucijom u ove analize uključi i dah.

Već je duže vrijeme poznato da uvježbani psi i štakori mogu po mirisu daha ljudi prepoznati od kojih vrsta tumora boluju. No u ovim slučajevima procjenjuje se ukupan miris daha što može uzrokovati određene pogreške. Tim pod vodstvom Renata Zenobija, profesora u Laboratoriju za organsku kemiju, vjeruje da se ovo ograničenje može otkloniti tako da se u dahu identificiraju različiti kemijski sastojci čak i oni koji su prisutni u vrlo malenim količinama. Najnovija testiranja pokazala su da bi se to moglo postići spektrometrom mase. Analize provedene na 11 ispitanika kroz 11 dana otkrile su da svaka osoba ima svoj karakterističan kemijski otisak daha koji se tek neznatno mijenja tijekom dana pa se može koristiti u medicinske svrhe.

U sljedećem koraku švicarski stručnjaci namjeravaju utvrditi specifične kemijske uzorke određenih bolesti. To bi se najlakše moglo učiniti s bolestima pluća, a kasnije bi se tehnika mogla proširiti i na druga oboljenja.

Prednost analize daha je u tome što bi ona bila mnogo kraća, a rezultati brže dostupni nego što je to slučaj s analizama urina i krvi. Osim toga metoda je potpuno neinvazivna jer nema potrebe za iglama i bockanjem. No problem je u tome što su trenutno dostupni spektrometri preveliki i preskupi pa će biti potrebno razviti nove, praktičnije uređaje.

'Mali prijenosni spektrometri mase već postoje. Kada bi se njihova učinkovitost povećala, mogli bi naći svoje mjesto u klinikama i ordinacijama liječnika', rekao je Zenobi.