Laptopi kao putujući uredi, bežični telefoni kojima se može telefonirati unutar stana, ali ne i izvan njega, video i audio vrpce za snimanje kompilacija, tih preteča playlista, ručni satovi koji ne služe za ukras nego pokazuju vrijeme, tiskani TV programi i specijalizirane emisije koje emitiraju vijesti u točno određeno vrijeme, takozvani dnevnici. Dugačak je popis stvari i običaja koje je pregazilo vrijeme, a ovo su neke od situacija koje teško možemo objasniti mladim naraštajima.

Rezultati utakmica doznavali su se iz novina

Nedjelja popodne. Na stadionu se igra jedna od onih utakmica godine, a vas nema u blizini jer ste još jednu nedjelju proveli na izletu u prirodi. Bez struje i radioprijemnika. S mrakom se vraćate kući i odmah se ulaza bacate se na telefon: 9,8,1, okrećete brojeve na brojčaniku (e, da tako su se nekad birali brojevi) i pokušavate biti sretnik kojem će se otvoriti linija. Pokušavate pet, šest puta i odustajete. Uzimate uzicu i vodite umornog psa u šetnju do obližnjeg kisoka da kupite Sportske novosti. Otprilike stoti ste u redu, ali ne odustajete. Napokon grabite svoj primjerak i listate, listate... Rezultata nema jer je utakmica igrana u kasnijem popodnevnom terminu pa vijest nije ni stigla do tiskare.

Danas, ako vam je baterija mobitela puna, rezultat pratite iz minute u minutu. S Velebita ili Sjevernog pola. Portali uživo prate što se događa, na YouTubeu će se naći dobrovoljac s komentarom u live streamu, a tu je i Twitter koji će sve važno javiti na vrijeme. A Facebook će biti zatrpan postovima prijatelja i znanaca koji uporno javljaju što se zbiva na terenu i oko njega.

Gdje se nalazimo, pokazivali smo slanjem razglednica

Putovanje Interrailom po Europi, od krajnjeg sjevera Skandinavije, do juga Šanjolske i preko mora, do Maroka. Majci bi obećali da ćete razglednice poslati čim stignete u hostel, a otac bi krišom u ruke tutnuo još sto maraka, da vam se nađu. München, Frankfurt, Amsterdam, London, Pariz, Stockholm, Kopenhagen, Madrid, Marakesh, Lago di Garda, Milano... odredišta bi se u tih mjeseca dana redala jedno za drugim. Tu i tamo sjetili biste se obećanja majci, ponekad bi na njega zaboravili na putu do pošte, ili bi razglednica stigla nakon našeg povratka. Gdje smo bili i što smo radili, istina je ostala dostupna samo probranima.

Danas nema šanse da mjesec dana izbivate iz kuće, a da se ne zna što se događa s vama. SMS poruke, Viber, WhatsApp, Facebook za kontakte sa starijima i Instagram za svakodnevno postanje fotografija prijateljima, detaljno će opisati vaš itinerer i bližnjima dati do znanja da ste živi i zdravi te da se provodite kao nikad u životu.

Zarađeni novac dizao se na ruke, u banci

Pročulo se u firmi da su krenuli honorari i da treba hitno podići prije no što ga pojede inflacija. Čekate dva-tri dana, da novac sjedne na račun, i krećete put banke. Naravno, niste jedini pa se red pretegao od ulice sve do zadnjeg šaltera u nizu. Oboružani kombinacijom rezignacije i strpljenja, čitate novine, knjigu i skripte za ispit dok se korak po korak pomičete prema cilju. Pružate karticu žiroračuna i gledate kako službenica provjerava stranice velike knjižurine zelenih korica. Naprijed-nazad, gore-dolje i tako nekoliko puta. 'Nažalost, novac još nije sjeo na račun', čujete glas dok vam mrak pada na oči...

Na stranu to što djeca vjeruju da se novac stvara u bankomatu i da je dovoljno imati karticu s kojom možete podići bilo koji iznos, danas svaka banka ima svoju aplikaciju putem koje u svakom trenutku možete saznati imate li novac na računu i tko ga je kada uplatio.

Račune se odlazilo plaćati na poštu

Neki ljudi toliko ne idu u korak s vremenom da se i danas ponašaju kao da još uvijek žive u prošlom stoljeću pa račune plaćaju u pošti. Baš kao nekad. Svi bi se računi poslagali po kuhinjskom stolu, premetali bi se, zbrajali i iznosi zapisivali na komadu papira. Pa bi se sve još jednom zbrojilo, za svaki slučaj. A kako bi konačni rezultat bio drugačiji, zbrajalo bi se i treći put. Onda bi se oboružalo ostacima istog onog strpljenja izgubljenog prethodnim čekanjem u banci, i krenulo na poštu. Čekali bi, čekali i napokon dočekali priliku da se oprostite od novca i platite račune. Dakako ne sve, jer ste tek u pošti shvatili da vam još nije stigao godišnji obračun struje i račun za čišćenje stubišta. To ćete platiti neki drugi put, u dane kad se ne isplaćuju plaće i mirovine pa red bude manji.

Čovjek koji ide u korak s vremenom, svoje račune plaća putem interneta ili u hodu, putem aplikacije na pametnom telefonu. Ima ih bezbroj, svaka od njih štedi vam vrijeme i novac, a neke vam pružaju priliku da i dodatno zaradite. Poput aplikacije Moj Telekom. Ne samo da pomoću nje možete sve svoje račune plaćati na vrijeme, uz to možete sudjelovati u nagradnoj igri u kojoj je glavni zgoditak 500 kuna na Visa potrošačkoj kartici.

Igra traje od ožujka do svibnja, a krajem svakog mjeseca izvlače se po tri dobitnika slučajnim odabirom. Ako ste privatni korisnik Hrvatskog Telekoma, možete se registrirati u nekoliko koraka, a imate li prethodnu verziju aplikacije, dovoljno je napraviti update.