Prema izviješću predstavljenom na konferenciji Kraljevskog društva u Londonu početkom tjedna genomi neandertalaca i denisovanaca pokazuju da je u tom križanju s ljudima prije više od 30.000 godina sudjelovala još jedna skupina zasad nepoznatih ljudskih predaka iz Azije.

'Čini se da ovdje gledamo u svijet nalik na onaj iz Gospodara prstenova – da su postojale brojne populacije hominida', rekao je evolucijski genetičar Mark Thomas s University College London.

Već su prve analize genoma neandertalaca i denisovanaca pokazale da su se oni parili s ljudima te da suvremeni ljudi i danas nose tragove njihovih genoma. Procjenjuje se da svi ljudi koji vuku podrijetlo izvan Afrike imaju oko 2% genoma neandertalaca. Neke populacije koje žive u Oceaniji poput australskih Aboriđina imaju oko 4% DNK nastale križanjem njihovih predaka s denisovancima, drevnim ljudima koji su dobili ime po špilji Denisova u Sibiru u kojoj su pronađeni njihovi ostaci.

No ovi su se zaključci temeljili na genetskom sekvencioniranju koje nije bilo visoke kvalitete. David Reich, evolucijski genetičar s Harvard Medical School u Bostonu i Svante Pääbo s Max Planck Instituta za evolucijsku antropologiju u Leipzigu zajedno sa svojim suradnicima među kojima ima i hrvatskih stručnjaka nedavno su dovršili mnogo potpunije verzije genoma neandertalaca i denisovanaca.

Genom denisovanaca otkrio im je da su se oni parili s neandertalcima, te s precima ljudi iz Oceanije, Kine i drugih dijelova Azije. No najviše ih je iznenadilo to što su geni pokazali da su se parili i s nekom danas nepoznatom izumrlom vrstom arhaičnih ljudi koji su živjeli u Aziji prije više od 30.000 godina koja ne spada ni u ljude niti u neandertalce.

Od neandertalaca smo naslijedili i genome virusa

Jedno drugo nedavno objavljeno istraživanje pokazalo je da u našoj DNK postoje tragovi drevnih virusa koje smo naslijedili od neandertalaca. Oko 8% ljudske DNK sačinjavaju tzv. endogeni retrovirusi, odnosno sekvence koje virusi tijekom napada ostavljaju u našoj DNK, a koje se prenose s generacije na generaciju. One su dio DNK koji se ponekad naziva smećem jer ne sadrži instrukcije za stvaranje proteina.

No neki stručnjaci ističu da 'DNK smeće' nije najbolji naziv jer bi u tom dijelu našeg genoma moglo biti dosta gena čiju funkciju još ne poznajemo. Suvoditelji ovog istraživanja dr. Gkikas Magiorkinis, s Odsjeka za zoologiju na Oxfordu planira istražiti postoji li neka veza između drevnih ostataka genoma virusa iz obitelji HML2 i bolesti poput raka i side.

'Kako će zaraženi HIV-om reagirati na HML2 povezano je s brzinom razvoja aidsa, dakle tu očito postoji neka veza', rekao je dr. Magiorkinis.