Godine 1986. u Sovjetskom Savezu, danas Ukrajini, došlo je do eksplozije nuklearnog reaktora u Černobilu, što je u okoliš ispustilo ogromne količine radioaktivnog materijala. Gotovo četiri desetljeća kasnije, psi lutalice koji obitavaju u blizini Černobilske nuklearne elektrane genetski su različiti od onih u obližnjem gradu Černobilu – ali ta razlika vjerojatno nije uzrokovana radijacijom.

Istraživači sa Sveučilišta Sjeverne Caroline (NC State) i Mailman School of Public Healtha sa Sveučilišta Columbia zaključili su kako genetske razlike između pasa u gradu Černobilu i onih u blizini nuklearne elektrane vjerojatno nisu rezultat mutacija izazvanih radijacijom. Njihovo istraživanje, objavljeno 27. prosinca u časopisu PLOS One, pruža uvid u to kako katastrofalna onečišćenja okoliša dugoročno utječu na obližnje populacije.

'Radimo s dvije populacije pasa koje su, iako udaljene samo 16 kilometara, genetski različite,' rekao je Matthew Breen sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, sudionik studije, u izjavi za medije. 'Pokušavamo utvrditi može li dugotrajna izloženost niskim razinama toksina iz okoliša, poput radijacije ili olova, objasniti neke od tih razlika.'

Ranije genetske analize Breena i njegovih kolega identificirale su gotovo 400 regija u genomu koje predstavljaju razlike između dviju populacija pasa, od kojih su neke povezane s genima za popravak oštećenja DNK. U nedavnoj studiji istraživači su potvrdili da su gradski psi genetski slični psima iz obližnjih regija, poput Rusije i Poljske, što ih čini kontrolnom skupinom za usporedbu s psima iz područja nuklearne elektrane.

Analiza genetskih razlika

Tim je tražio abnormalnosti i mutacije kod pasa iz blizine nuklearne elektrane koje su se možda nakupile tijekom vremena. Germinativne mutacije DNK, na primjer, nasljedne su promjene unutar reproduktivnih stanica. Analiza je započela na razini kromosoma, a potom se progresivno fokusirala na sve manje genetske značajke.

'To je poput korištenja funkcije zumiranja na kameri vašeg telefona kako biste dobili više detalja,' objasnio je Breen. 'Znamo da, primjerice, izloženost visokim dozama radijacije može izazvati nestabilnost na razini kromosoma. Iako je ova populacija pasa udaljena 30 ili više generacija od one prisutne tijekom katastrofe 1986. godine, mutacije koje su omogućile preživljavanje vjerojatno bi bile otkrivene. No, nismo pronašli dokaze za takve mutacije.'

Drugim riječima, istraživači nisu pronašli genetske mutacije koje bi mogle biti uzrokovane izlaganjem radijaciji. Evolucijski pritisci uzrokovani nuklearnom katastrofom, međutim, mogli su dovesti do genetskih razlika između gradske i populacije pasa kraj nuklearne elektrane.

Selekcija i okolišni pritisci

'U ljudskim razmjerima, ovo bi bilo poput proučavanja populacije stoljećima udaljene od one prisutne u vrijeme katastrofe,' rekla je Megan Dillon sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, koja je vodila studiju. 'Moguće je da su psi koji su preživjeli dovoljno dugo da bi se razmnožavali već imali genetske osobine koje su povećavale njihove šanse za preživljavanje.'

Katastrofa u Černobilu nije uzrokovala samo radijacijsku štetu. Kleiman sa Sveučilišta Columbia ističe kako su tijekom procesa sanacije okoliša u atmosferu pušteni toksini poput teških metala, olovne prašine, pesticida i azbesta. Ovi toksini mogli su također imati utjecaj na zdravlje i genetski sastav obližnjih populacija pasa, piše Gizmodo.

Važnost istraživanja

'Nužno je nastaviti proučavati zdravstvene aspekte velikih katastrofa poput ove," rekao je Kleiman. "Kako naša društva postaju sve tehnološki i industrijski naprednija, zasigurno će biti još sličnih katastrofa u budućnosti. Moramo razumjeti potencijalne zdravstvene rizike i kako najbolje zaštititi ljude.'