Dvije obitelji u West Midlandsu u Velikoj Britaniji čekaju na naknadu u prvom dokumentiranom slučaju zamjene beba pri rođenju u povijesti National Health Servicea (NHS).

Iako je cijeli slučaj posljedica besposlene znatiželje jednog kišnog zimskog dana, šokantni rezultat DNK testiranja prisilio je dvije žene i njihove obitelji na preispitivanje svega što znaju o sebi.

Kad su prijatelji Tonyju za Božić 2021. godine kupili pribor za kućno testiranje DNK, ostavio ga je na kuhinjskom ormariću i zaboravio na njega dva mjeseca.

Ponovno mu je zapeo za oko tek jednog dana u veljači. Bio je kod kuće i bilo mu je dosadno jer zbog lošeg vremena nije mogao na golf. Pljunuo je u epruvetu s uzorkom, poslao uzorak i opet zaboravio na to. Rezultati su stigli jedne nedjelje navečer. Tony je razgovarao telefonom s majkom Joan kad je stigla e-pošta.

Iznenađujući rezultati

U početku je sve izgledalo onako kako je očekivao. Test je odredio mjesto u Irskoj, odakle potječe njegova obitelj po majci. Rođak je bio na njegovom obiteljskom stablu, kao i njegova sestra. Ali ime sestre bilo je pogrešno navedeno. Umjesto Jessice, pisalo je Claire (imena nisu prava kako bi se zaštitio identitet žena o kojima je riječ).

Tony je najstariji od četvero djece u toj obitelji. Nakon tri sina Joan je čeznula za kćerkom. Želja joj se konačno ispunila 1967., kada je stigla Jessica. Međutim odmah se uznemirila kada je čula da postoji nešto neočekivano u Tonyjevim DNK rezultatima.

I on je bio uznemiren, ali se trudio to ne pokazati. Deset godina nakon očeve smrti Tonyjeva majka bila je u 80-im godinama i živjela je sama. Nije je želio zabrinjavati. Sljedećeg jutra upotrijebio je privatnu razmjenu poruka tvrtke za testiranje DNK kako bi kontaktirao s Claire, ženom za koju se tvrdilo da mu je sestra.

Claire je dvije godine ranije od sina dobila isti DNK test kao rođendanski dar. Njezini su rezultati također bili čudni - nije bilo veze s mjestom rođenja njezinih roditelja, a imala je genetsku vezu s prvim rođakom kojeg nije poznavala.

Zatim je 2022. primila obavijest - brat ili sestra pridružili su se njezinom obiteljskom stablu. Iako ju je to isprva zbunilo, imalo je smisla. Dok je odrastala, Claire se nije osjećala kao da pripada svojoj obitelji. Mislila je da je usvojena.

Kad su Claire i Tony počeli razmjenjivati ​​poruke i biografske detalje, otkrili su da je Claire rođena otprilike u isto vrijeme i u istoj bolnici kao Jessica, sestra s kojom je Tony odrastao. Objašnjenje je postalo očito: dvije su djevojčice bile zamijenjene po rođenju, prije 55 godina, i odgojene u različitim obiteljima.

Dosad nezabilježen slučaj

Slučajevi nenamjerne zamjene beba u rodilištima praktički su nečuveni u Velikoj Britaniji. Prema podacima NHS-a, do 2017. godine nije bilo dokumentiranih incidenata te vrste.

Od osamdesetih godina prošlog stoljeća novorođenčad je odmah nakon rođenja dobivala oznake za radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID), što omogućuje praćenje njihove lokacije. Prije toga rodilišta su se oslanjala na rukom pisane privjeske i kartice na krevetićima.

Joan je trebala je roditi kod kuće. No kako je imala visok krvni tlak, porod je induciran u bolnici u West Midlandsu. Bebu su potom odveli u dječju sobu kako bi se njezina majka mogla odmoriti tijekom noći. To je tada bila uobičajena praksa. Nekoliko sati kasnije, nešto poslije ponoći, u istoj bolnici rođena je Jessica. Sljedećeg jutra Joan je predana Jessica umjesto njezine biološke kćeri Claire.

Ova je beba imala svijetlu kosu - za razliku od ostatka obitelji, koji su svi bili tamni - ali Joan to nije smetalo. Bilo je teta i rođakinja slične boje kose. Kad je njezin suprug stigao u bolnicu, bili su previše oduševljeni prinovom kako bi išta posumnjali.

Pedeset pet godina kasnije Joan je očajnički željela saznati kakav je život Claire imala. Je li odrastala sretna? Ali prije nego što je uspjela dobiti odgovore, morali su priopćiti vijest Jessici jer je cijeli život živjela vjerujući da joj je Joan majka, a Tony brat. To su i učinili. Njihov odnos nakon toga nikad više nije bio isti.

Dan kasnije Claire je prešla kratku udaljenost između svog doma i kuće u kojoj živi Joan. Godinama se vozila kroz to selo na putu do posla i vraćajući se s njega, ne znajući da ondje živi njezina biološka majka. Kad su se srele, imale su osjećaj kao da se oduvijek poznaju. Claire je imala iste oči kao Joan i izgledala kao ona kad je bila mlađa.

Provele su poslijepodne proučavajući obiteljske fotografije. Puno su razgovarale, ali Claire je izbjegavala govoriti o svom djetinjstvu jer je bilo jako teško. Također, rekla je da joj je najteža stvar koju je morala učiniti bilo priopćiti vijesti ženi koja ju je odgojila.

Osim suočavanja s novim genetskim identitetom, postojale su i praktične implikacije za Claire. Rodni list, putovnica, vozačka dozvola i drugi dokumenti odjednom više nisu sadržavali točne podatke. Zaklada NHS-a priznala je pogrešku, iako tek nakon što su prošle dvije i pol godine. Visina odštete tek treba biti određena, piše BBC.