Pulsar Fusion predstavio je planove za raketu pogonjenu nuklearnom fuzijom, specijalni svemirski brod koji bi se lansirao iz orbite te bio daleko brži i učinkovitiji od svih drugih dosad
Britanski startup Pulsar Fusion izazvao je senzaciju u svijetu svemirskih istraživanja nakon što je predstavio planove za nuklearni fuzijski pogon koji bi mogao pokretati flotu višekratnih 'vanzemaljskih' raketa Sunbird. Tvrtka tvrdi da bi ova inovacija mogla revolucionirati način na koji istražujemo Sunčev sustav i svemir, piše Live Science.
Prema osnivaču i izvršnom direktoru Pulsar Fusiona Richardu Dinanu, tehnologija će ove godine ući u fazu testiranja, a u svemir bi mogla biti lansirana do 2027. godine. Međutim još uvijek nema točnog vremenskog okvira u kojem bi rakete Sunbird mogle postati stvarnost, a neki stručnjaci vjeruju da bi to moglo potrajati najmanje desetljeće ili više.
Revolucionaran koncept
Pulsar Fusion razvijao je projekt Sunbird u potpunoj tajnosti posljednjih deset godina, a službeno je predstavljen 6. ožujka. Široj javnosti otkriven je 11. ožujka na sajmu Space-Comm Expo u Londonu.
Plan je da se rakete uskladište na orbitalnim satelitskim stanicama, odakle bi se priključivale na druge svemirske letjelice i pomoću snažnog fuzijskog pogona ubrzano ih slale prema odredištima. Ovaj koncept 'svemirskih tegljača' mogao bi značajno smanjiti troškove međuplanetarnih misija.
Prema Dinanu, ako fuzijski pogon uspije, Sunbird bi mogao prepoloviti vrijeme putovanja do Marsa i omogućiti probijanje rekorda u misijama do Plutona, do kojeg bi mogao stići za samo četiri godine. Za usporedbu, NASA-ina sonda New Horizons do Plutona je putovala devet i pol godina.
'Ako želimo postati vrsta koja zaista osvaja druge planete, brzina izgaranja pogona je ključna. A kada je riječ o teorijskim mogućnostima, fuzija je kralj', rekao je Dinan.
Fuzijski pogon u svemiru - lakše izvediv nego na Zemlji?
Iako se nuklearna fuzija na Zemlji i dalje smatra tehnologijom budućnosti, Dinan tvrdi da su uvjeti u svemiru povoljniji za njezino ostvarenje. Fuzija u svemiru, naime, ne zahtijeva iste uvjete kao na Zemlji, gdje se pokušava postići kontinuirano izgaranje unutar tokamaka - velikih reaktora u obliku prstena.
Za razliku od toga, Sunbird će koristiti linearan fuzijski reaktor poznat kao Duel Direct Fusion Drive (DDFD), a on koristi deuterij i helij-3 umjesto standardnih izotopa vodika, korištenih u zemaljskim fuzijskim reaktorima. Ova reakcija proizvodi nabijene protone, čija se energija može izravno iskoristiti za pogon. Osim toga, u svemiru već vladaju prirodni vakuum i ekstremno niske temperature, što eliminira potrebu za složenim sustavima hlađenja i zaštite reaktora.
Međutim tehnološki detalji DDFD reaktora još uvijek su strogo čuvana tajna, a nisu provedena ni prava testiranja, zbog čega je neizvjesno koliko je projekt uistinu izvediv.
Stručnjaci skeptični
Dok Pulsar Fusion tvrdi da je fuzija u svemiru potpuno izvediva, s njima se ne slažu baš svi. Paulo Lozano, profesor astronautike na MIT-u, rekao je za Live Science da je skeptičan: 'Fuzija je izuzetno složena i već desetljećima predstavlja velik izazov, posebno u kompaktnim uređajima poput raketnih motora.'
Unatoč tome, bez uvida u konkretne nacrte raketa Sunbird, Lozano kaže da nema tehničke osnove da donese konačnu presudu o izvedivosti ovog pogona, piše Live Science.
Kako bi rakete Sunbird mogle funkcionirati?
Ako se tehnologija DDFD pokaže uspješnom, rakete neće polijetati sa Zemlje, već će biti stacionirane u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO). Ondje bi se priključivale na druge letjelice i svojim snažnim pogonom slale ih na put do Mjeseca, Marsa i dalje.
Ova metoda značajno bi smanjila potrebu za divovskim raketama poput SpaceX-ova Starshipa, a koji trenutno pokušava izravno lansirati teške terete u duboki svemir. Osim pogona, Sunbird bi mogao služiti kao energetska baterija za svemirske letjelice, omogućujući im stalnu opskrbu energijom tijekom dugih misija.
Još jedna ključna prednost ovih raketa njihova je visoka razina ponovne upotrebe – potrebna količina goriva je minimalna, a spremnici bi se mogli dopunjavati na orbitalnim stanicama.
Pulsar Fusion procjenjuje da bi pojedinačna raketa Sunbird mogla koštati oko 90 milijuna dolara, no tvrdi da bi u budućim misijama uštedjela goleme svote novca. U budućnosti bi se helij-3 mogao iskopavati na Mjesecu, što bi znatno smanjilo troškove. Međutim Pulsar zasad nema konkretne planove za rudarenje na Mjesecu.
Što slijedi?
Prvi statički testovi DDFD motora započet će ove godine u dva golema vakuumska postrojenja u Bletchleyju u Engleskoj. Iako u ovim testovima neće biti korišten helij-3 (zbog njegove visoke cijene), plan je testirati osnovne principe rada motora.
Pulsar Fusion planira prvu orbitalnu demonstraciju nekih ključnih tehnoloških komponenti do 2027. godine, iako nije precizirano o kojim se komponentama radi. Ako testovi budu uspješni, tvrtka će započeti prikupljanje sredstava za izgradnju prvog punog prototipa Sunbirda, no Dinan priznaje da je preuranjeno prognozirati kada bi se to moglo dogoditi.
Profesor Lozano smatra da bi u najboljem scenariju prvi potpuno funkcionalni prototip mogao biti spreman za najmanje deset godina, ali dodaje da fizičari često u šali kažu: 'Fuzija je uvijek 20 godina daleko – i uvijek će biti.'