Na podzemnom teleskopu koji će snimati gravitacijske valove što nastaju u najsilovitijim događajima u svemiru kao što su Veliki prasak, sudari crnih rupa i kruženja binarnih neutronskih zvijezda surađuje osam istraživačkih institucija.

Znanstvenici smatraju da su gravitacijski valovi nabori u prostorno-vremenskom kontinuumu kroz koji se kreću brzinom svjetlosti. Njihovo postojanje predvidio je Albert Einstein još 1916. godine svojom općom teorijom relativnosti. Do danas nisu izravno zabilježeni, međutim Russell Alan Hulse i Joseph Hooton Taylor sa Sveučilišta Princeton 1974. su otkrili sustav binarnih zvijezda PSR B1913+16 koje kruže jedna oko druge i gube energiju zračenjem gravitacijskih valova. Za ovu prvu neizravnu potvrdu postojanja gravitacijskih valova Hulse i Taylor su 1993. godine dobili Nobelovu nagradu.

Procjenjuje se da će teleskop stajati između 500 milijuna i milijardu eura. Bit će smješten u mreži tunela dugoj 20-ak kilometara na dubini od oko 700 metara. Ovako debeo sloj zemlje trebao bi prigušiti sve smetnje vibracija na površini. Projekt će po svojoj složenosti biti rival čak i Velikom hadronskom sudaraču (LHC).

Fizičari smatraju da će im ET omogućiti da po prvi put vide crne rupe koje su dosad mogli vidjeti samo neizravno zahvaljujući ostacima zvijezda koje kruže oko njih. Teleskop bi također mogao potražiti tragove jeke nekih prijašnjih velikih praskova i tako utvrditi jesu li prije našeg svemira postojali neki drugi svemiri.

U vakuum dugog tunela na temperaturi od 123 stupnja Kelvina postavit će se vrlo precizni laser koji će mjeriti pomake u fazi svjetlosti i tako otkrivati promjene udaljenosti između krajeva tunela koje bi mogle nastati prolaskom gravitacijskih valova kroz Zemlju – gravitacijski valovi trebali bi rastezati i zbijati zemlju baš kao što to čine zvučni valovi u zraku. Zraka lasera na krajevima tunela će se reflektirati od zrcala i vraćati nazad. Promjena koju će uzrokovati gravitacijski val izazvat će interferenciju valova svjetlosti koju će detektori odmah zabilježiti. Budući da gravitacijski valovi slabe s udaljenošću, očekuje se da će, kada iz snažnih, ali dalekih izvora stignu do Zemlje, promijeniti dimenzije objekata s vrlo malim faktorom od 10 na -21. Preciznost mjerenja stoga će morati biti dovoljna da otkrije promjene veličina razmjera jednog atoma na udaljenosti između Sunca i Zemlje.

Profesor B. S. Satyaprakash, astrofizičar sa Sveučilišta u Cardiffu i čelnik tima koji radi na ET-ju, kaže da bi novi teleskop mogao otkriti potpuno novi uvid u svemir.

'Ako ćemo imati sreće pa uspijemo snimiti neke signale iz vremena prije Velikog praska, to bi nam moglo pomoći da objasnimo što je postojalo prije našeg svemira te živimo li u neprekinutom krugu velikih praskova i brzih ekspanzija', rekao je Satyaprakash.

Planiranje projekta vodi Europska gravitacijska promatračnica, a stručnjaci će testirati 14 mogućih lokacija - napuštenih rudarskih okana među kojima se neka nalaze u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Francuskoj, Italiji i Njemačkoj.