U povijesti postoje nebrojeni zapisi o iskustvima ljudi, osobito na rubu smrti, koji su doživjeli izlazak iz tijela i kasnije opisali kako su imali osjećaj da lebde u nekom duhovnom ili 'astralnom tijelu' i gledaju svoj vlastiti lik.

Ovakvi su doživljaji često bili toliko uvjerljivi da su ih ljudi smatrali čvrstim dokazom da postoji duša i raj.

Međutim, profesor Olaf Blanke s University of Geneva smatra da je uspio razotkriti tajnu ovog mita budući da je u laboratoriju pomoću računala i kamera stvorio vrlo slično iskustvo.

Profesor Blanke vjeruje da se osjećaj odvojenosti od tijela stvara kada međusoban sukob osjetila zbuni mozak. Njegov je tim ispitanike upoznao s tijelima tzv. avatara – računalnih vizija samih sebe. Potom im je dao da nose virtualne naočale i postavio ih pred kamere. Dobrovoljci su u naočalama vidjeli trodimenzionalni prikaz stražnje strane tijela svojih avatara. Kada ih je olovkom dodirivao po leđima, isto se događalo i avataru pred njihovim očima, što je učvrstilo poistovjećenje sudionika s virtualnim jastvom. Njihov osjećaj identiteta s vremenom je postao toliko konfuzan da su počeli misliti da je avatar njihovo pravo ja.

Svoje rezultate prof. Blanke je predstavio na konferenciji American Association for the Advancement of Science u Washingtonu, a objavio ih je časopis Science.

'Konflikt između osjetila dodira i vida potpuno je zbunio ispitanike. Počeli su misliti da je avatar njihovo pravo tijelo. Tako smo stvorili djelomično izvantjelesno iskustvo', rekao je Blanke. 'Dislocirali smo osjet dodira i vida i naveli ljude da misle kako im se tijelo nalazi dva metra ispred njih.'

Dr. Blanke kaže kako je umjetno stvaranje osjećaja izvantjelesnog iskustva dokaz da je ono proizvod neke greške u funkcioniranju mozga što je izaziva zbrka u osjetima vida, dodira i ravnoteže.

'To nije duhovna stvar, već zbunjenost mozga. Zašto bi mislili da je to nešto duhovno, ako za tzv. osjećaj fantomskih udova (kada osoba osjeća da ima dio tijela koji joj je zapravo amputiran) ne mislimo da je nešto nadnaravno.'

Blankeov je tim u svojem eksperimentu također na glave sudionika priključio senzore kako bi otkrio koja su područja u mozgu najviše povezana s osjećajem položaja u prostoru. Rezultati su pokazali da su za to zaslužni temporalno-parijetalni i frontalni korteks mozga koji su inače odgovorni za integraciju osjeta dodira i vida. Kada su ta područja oštećena ili poremećena, mozak može stvoriti osjećaj lebdenja iznad tijela koji se obično povezuje s izvantjelesnim iskustvima.

Tim ističe da rezultati mogu naći i vrlo zanimljive praktične primjene – primjerice u stvaranju uvjerljivijih računalnih igara ili za projiciranje ljudi u robote vojnike i liječnike.

Izvantjelesna iskustva doživljava oko 10 posto ljudi, najčešće u trenutku traume, pod utjecajem droga, prilikom uspavljivanja anesteticima ili tijekom sna.