Standardni model, koji fizičari prihvaćaju kao trenutno najbolje postojeće tumačenje svemira, njegovih sastavnih dijelova i sila, ima nekoliko ozbiljnih problema. Primjerice, ne uspijeva izmiriti kvantnu fiziku i teoriju relativnosti, ne objašnjava misterij tamne tvari i tamne energije niti zašto postoje čak tri generacije fundamentalnih čestica.

Weinstein na svojim idejama, koje bi trebale objediniti fiziku, radi već 20 godina. Njegova teorija temelji se na konceptu prema kojem postoji 14-dimenzionalni 'observerse' koji u sebi ima ugrađen poznati četverodimenzionalni prostorno vremenski kontinuum. Interakcije između ova dva segmenta mogu se usporediti s odnosom između gledatelja na tribinama stadiona i nogometaša na terenu – navijači (ograničeni na četiri dimenzije) vide što se događa na travnjaku (koji predstavlja 14 dimenzija) i te aktivnosti utječu na njih, međutim, istovremeno su udaljeni i ne mogu vidjeti sve detalje.

U matematici observersea nema tamne tvari koja nedostaje. Weinstein kaže da nam se samo čini da masa nedostaje zbog toga što se Standardni model temelji na asimetriji ljevorukosti i desnorukosti te materije i antimaterije. Njegova teorija nema ovu asimetriju, a razlog zbog kojeg ne možemo lako otkriti tamnu tvar je to što u obseversu, kada je prostor relativno ravan, ljevoruki i desnoruki prostori postaju odvojeni pa dvije strane nisu svjesne jedna druge.

'Zamislite duševnog bolesnika čija lijeva i desna strana nisu svjesne jedna druge', kaže Weinstein i dodaje: 'Imali biste situaciju u kojoj svaka strana osjeća da je asimetrična unatoč tome što bi svatko tko vidi obje polovice zajedno vidio simetričnu osobu čija je lijeva ruka u ravnoteži s desnom.'

Prema teoriji geometrijskog jedinstva tamna energija je jedna od fundamentalnih sila zajedno s gravitacijom, elektromagnetizmom, jakom i slabom silom. Ova sila razdvaja, a njezina je snaga u svemiru promjenjiva. Konačno nova teorija predviđa postojanje više od 150 elementarnih čestica od kojih bi većina trebala imati neka egzotična svojstva kao što je električni naboj veći od jedan. Naboji poznatih čestica kao što su elektron i proton te njihove antičestice uvijek su jedan, bilo minus ili plus.

U povijesti je bilo dosta znanstvenika koji su tvrdili da bi njihove radikalne ideje mogle riješiti probleme fizike, međutim, nisu sve naišle na veliko odobravanje niti su se pokazale uspješnima. Zanimljivo je da Weinsteina više vrhunskih znanstvenika shvaća vrlo ozbiljno, a što je najvažnije njegova je teorija jako provjerljiva. Na temelju nje mogle bi se u LHC-u potražiti brojne čestice.

Edward Frenkel, matematičar s University of California u Berkeleyu, koji o geometrijskom jedinstvu s Weinsteinom raspravlja već godinu dana, kaže da će teorija biti vrijedna za matematičare bez obzira na fizikalne implikacije. 'Mislim da matematičari i fizičari trebaju Ericove ideje shvatiti vrlo ozbiljno', rekao je.

No ima fizičara koji su skeptični. Jim al-Khalili, nuklearni fizičar na University of Surrey, kaže kako mu se čini da su Weinsteinove tvrdnje previše grandiozne. 'Jedna bi stvar bila da njegova teorija nudi neka skromna predviđanja, osobito ona koja se mogu eksperimentalno potvrditi, ili da objašnjava fenomen ili mehanizam koji druge teorije ne uspijevaju, međutim, on griješi jer previše obećava', kaže Al-Khalili.

David Kaplan, teoretičar čestica na Johns Hopkins University u Baltimoreu, smatra da je sjajno da netko tko nije izravno uključen u akademsku zajednicu može predstaviti nešto tako koherentno. 'Ima mnogo ljudi koji dolaze izvana s ludim teorijama, no nisu ozbiljni. Eric je ozbiljan', kaže Kaplan koji ipak smatra da teoriju treba razmotriti veći broj znanstvenika.

Trenutni kandidat za teoriju svega je M teorija, odnosno teorija superstruna prema kojoj su sve čestice koje znamo zapravo, na najnižoj razini, vibrirajuće petlje energije. No unatoč desetljećima istraživanja vrhunskih znanstvenika M teorija ne uspijeva predstaviti eksperimentalno predvidljive rezultate.