Krajem prošlog mjeseca NASA-ina svemirska letjelica namjerno se zabila u asteroid u pokušaju da promijeni njegovu putanju, označavajući prvi obrambeni test te vrste. Test preusmjeravanja asteroida (DART) bila je prva misija koja je pokušala promijeniti putanju opasnog objekta. Ubrzo nakon sudara NASA je objavila da je sudar bio uspješan jer se ‘svemirska letjelica uspješno sudarila s asteroidom Dimorphos’, veličine nogometnog stadiona.

Znanstvenike diljem svijeta muči jedna stvar: Je li naš planet imun na asteroidni Armagedon? Ako zastrašujući asteroid koji je potamanio dinosaure i dobar dio života na Zemlji nije bio dovoljan za kraj svijeta, što je onda potrebno? Može li svemirska stijena zapravo uništiti cijelu Zemlju i kolika bi ona morala biti?

Kratak odgovor je: vjerojatno bi bio potreban kamen velik poput planeta da uništi Zemlju, ali bilo bi potrebno daleko, daleko manje da se uništi život na Zemlji.

‘Objekt veći od Marsa udario je u Zemlju rano u njezinoj povijesti i stvorio Mjesec, a da nije uništio Zemlju’, rekao je za Live Science Brian Toon, profesor atmosferskih i oceanskih znanosti na Sveučilištu Colorado Boulder.

Toon se poziva na hipotezu o divovskom udaru — znanstvenu teoriju koja sugerira da se planet veličine Marsa po imenu Theia sudario sa Zemljom prije 4,5 milijardi godina, lansirajući salvu kamenih krhotina u svemir, a koje su se na kraju spojile u naš Mjesec. (Mars mjeri oko 4200 milja, ili 6700 km u širinu, a što je više od 500 puta više od širine asteroida koji je uništio dinosaure.

Umjesto da unište naš planet, znanstvenici teoretiziraju da se dio Theijine jezgre i plašta stopio s našim vlastitim planetom. Stručnjaci se ne slažu oko toga je li ovaj drevni sudar bio direktni ili samo usputni udarac, ali nema sumnje da bi Theia izbrisala bilo kakav Zemlji u to vrijeme.

Kao što je pokazalo izumiranje dinosaura dinosaura, potrebno je daleko manje od odmetnutog planeta da se ozbiljno uništi život na Zemlji, čak i ako sam planet ostane ‘u komadu’. NASA smatra svaki svemirski kamen potencijalnom opasnošću ako ima najmanje 140 metara u promjeru i kruži unutar 7,4 milijuna km od Zemlje. Udarac takvog asteroida mogao bi izbrisati cijeli grad i opustošiti zemlju oko njega, prema NASA-i.

Sudar s većom stijenom, širokom najmanje 1 km, ‘vjerojatno bi pokretanjem globalnih klimatskih katastrofa doveo do kraja civilizacije’, rekao je Gerrit L. Verschuur, astrofizičar s koledža Rhodes u Memphisu, Tennessee.

‘Općenito govoreći, početni udar stvara ogromnu vatrenu kuglu koja ubija svakoga tko je vidi’, rekao je Verschuur. ‘Nakon toga prašina od udara i dim od požara bi okružili Zemlju, tjerajući naš planet u takozvanu udarnu zimu.’

Tijekom takvog udara, prašina i štetni plinovi zasjenili bi nebo te biljke više ne bi mogle pretvoriti sunčevu svjetlost u energiju putem fotosinteze. Biljni bi svijet nestao, a nakon toga bi uslijedio i nestanak životinja. Samo vrlo male životinje koje žive na tlu (poput ranih predaka sisavaca) imale bi šanse za preživljavanje.

Razumljivo, NASA i druge svemirske agencije vrlo ozbiljno shvaćaju prijetnju od asteroida, pomno prateći tisuće potencijalnih udara u našem Sunčevom sustavu. Dobra vijest je da nema prijetnje da će neki potencijalno opasni asteroid dosegnuti naš planet barem sljedećih 100 godina.

Ipak, ako bi potencijalno opasan svemirski kamen neočekivano promijenio kurs i stavio naš planet u svoj nišan, NASA je testirala plan kako se nositi s tim. Krajem prošlog mjeseca svemirska agencija razbila je raketu bez posade o asteroid Dimorphos širine 160 metara, u nadi da će malo promijeniti putanju svemirske stijene.

Srećom, Dimorphos nije krenuo prema Zemlji, no kroz ovu misiju, poznatu kao Test dvostrukog preusmjeravanja asteroida (DART), NASA se nada da će saznati je li zabijanje letjelice u asteroid održivo sredstvo planetarne obrane od budućih udara asteroida.