Ako napredak zbog izuma pluga u srednjem vijeku nije izvukao europske seljake iz siromaštva, to je uglavnom bilo zato što su njihovi vladari uzeli bogatstvo stvoreno novim dobicima u proizvodnji i umjesto toga ga upotrijebili za izgradnju katedrala.

Ekonomisti kažu da bi se nešto slično moglo dogoditi s umjetnom inteligencijom ako uđe u naše živote tako što će u prednostima uživati nekolicina, a ne većina.

Zagovornici umjetne inteligencije predviđaju skok produktivnosti koji će stvoriti bogatstvo i poboljšati životni standard.

Konzultantska tvrtka McKinsey u lipnju je procijenila da bi mogla dodati između 14 i 22 bilijuna američkih dolara godišnje. Veća brojka je otprilike trenutna veličina američkog gospodarstva.

Pojedini tehnooptimisti idu i dalje, sugerirajući da je, uz robote, tehnologija umjetne inteligencije ta koja će konačno osloboditi čovječanstvo od jednoličnih zadataka i pokrenuti nas u živote s više kreativnosti i slobodnog vremena.

Postoje razlozi za zabrinutost

Ipak, postoji velika zabrinutost zbog njegovog utjecaja na sredstva za život, uključujući potencijal da uništi radna mjesta u svim vrstama sektora.

Primjerice, holivudski glumci su bili u štrajku u srpnju zbog straha kako će ih njihovi dvojnici koje je generirala umjetna inteligencija ostaviti bez posla.

Takva zabrinutost nije neutemeljena. Povijest pokazuje da je ekonomski učinak tehnološkog napretka općenito neizvjestan, nejednak i ponekad ima loše posljedice.

Primjerice, uvođenje predilice - ključne za automatizaciju tekstilne industrije u 18. stoljeću - za posljedicu je imalo dulje radno vrijeme u težim uvjetima.

Također, mehaničke tvornice pamuka omogućile su širenje ropstva u 19. stoljeću na jugu Sjedinjenih Država.

Dosadašnji rezultati interneta nisu jednoznačni. Stvorio je ogroman broj novih radnih mjesta, iako je velik dio stvorenog bogatstva otišao šačici milijardera.

Povećanje produktivnosti, zbog kojeg je nekoć bio hvaljen, usporilo se u mnogim gospodarstvima.

Istraživanje francuske banke Natixis sugerira kako je to zato što je čak i tako raširena tehnologija kao što je internet ostavila mnoge sektore netaknutima, dok su mnogi poslovi koje je stvorila bili niskokvalificirani (poput, recimo, lanaca isporuke kupovinu online).

Stoga treba biti oprezan pri procjeni učinaka umjetne inteligencije na radnu produktivnost.

Ravnomjerna raspodjela nije zajamčena

U globaliziranom gospodarstvu postoje i drugi razlozi za sumnju hoće li potencijalni dobici umjetne inteligencije biti ravnomjerno raspoređeni.

S jedne strane, postoji rizik od utrke prema dnu dok se vlade natječu za ulaganja u umjetnu inteligenciju uz sve labaviju regulativu.

S druge strane, prepreke za privlačenje tog ulaganja mogle bi biti toliko visoke da ih mnoge siromašnije države ne bi mogle pratiti.

Dolazak željeznice u Englesku u 19. stoljeću u trenutku brze demokratske reforme omogućio je širem društvu uživanje u tom napretku, bilo kroz brži transport svježe hrane ili, za mnoge prvi put, u slobodnom vremenu.

Slični demokratski dobici drugdje pomogli su milijunima u pristupu plodovima tehnološkog napretka i u 20. stoljeću. Ali, to se počelo mijenjati s agresivnim dioničarskim kapitalizmom koji je obilježio posljednja četiri desetljeća.

Na primjer, iako automatizirana blagajna eliminira potrebu za dijelom radne snage (koja je u pravilu jedan od najvećih pojedinačnih troškova poslovanja), namirnice ne pojeftinjuju, životi kupaca se ne mijenjaju i ne stvaraju se novi poslovi - samo dobit od smanjenja troškova rada.

Sindikati i druge radničke skupine smatraju umjetnu inteligenciju potencijalnom prijetnjom radničkim pravima i zapošljavanju ako nema ljudske kontrole nad odlukama o zapošljavanju i otpuštanju kojima upravlja umjetna inteligencija, piše Reuters.