Prijenosnik je ljubazno ustupila tvrtka Mikroline. Model koji smo isprobali radi na Intelov procesor Core i3, radnog takta 2,4 GHz. Ima četiri GB RAM-a (proširivo do osam), SATA čvrsti disk kapaciteta 500 GB i ugrađenu grafičku karticu AMD Radeon HD 7570.

Dimenzije su 32,6 puta 22,9 puta 2,4 centimetara pa neće zauzimati puno mjesta u većini aktovki i ruksaka. Ima samo dvije kile što će se svidjeti svima koji su zbog posla ili drugih razloga često u pokretu, a trebaju imati pri ruci računalo koje koriste za biznis.

I prije no što ga uzmete u ruke djeluje lagano, pomalo čak i plastično. No dojam vara. Aluminijsko kućište ojačano magnezijem djeluje kako bi moglo izdržati dugo i štošta prije no što počne pokazivati znakove habanja.

ProBook 4340s ima punu tipkovnicu chiclet na kojoj je ugodno raditi. Možda ćete trebati nešto vremena za navikavanje na tri osvijetljene tipke: za uključivanje i isključivanje računala, bežično spajanje s internetom te jednu čija je svrha otvaranje novog web preglednika.

Na zadnje navedeno je korisno naviknuti se, jer omogućuje pristup pregledniku bez prtljanja po tipkovnici i menijima.

Moglo bi vam ispočetka biti neobično i to što je sprijeda smještena lampica koja signalizira aktivnost čvrstog diska.

Zaslon je LED, dijagonale 13,6 inča (34,5 centimetara) i razlučivosti 1.366 puta 768 piksela. Ima ugrađenu tehnologiju AntiGlare, koja je omogućila dosta dobru čitljivost pod jačom umjetnom rasvjetom te nešto slabiju, ali ipak pristojnu, pod prirodnom.

Uz optički disk/pržilicu, tu su čitač kartica Expresscard, kamera i Bluetooth te dva interna mikrofona, ugrađena uz kameru na vrhu zaslona.

Što se priključaka tiče, na raspolaganju su tri 3.0 i jedan 2.0 USB te po jedan audio ulaz/izlaz, VGA izlaz i HDMI. Svi su smješteni sa strane, osim ulaza za mikrofon i slušalice te čitača kartica, koji su sprijeda.

Napaja ga litij-ionska baterija sa šest ćelija. Njezinu smo izdržljivost testirali vrteći usporedno niz standardnih uredskih aplikacija, uz streaming radija i videa putem bežičnog interneta koristeći postavku potrošnje energije koju nam je HP-ova aplikacija preporučila.

Do potpunog pražnjenja radio je bez problema nešto više od šest sati što će osigurati kvalitetnu autonomiju čak i onima koji dosta vremena provode izvan ureda. No nije uputno da se pritom suviše oslone na pokazivač(e) stanja baterije.

Klasični Windowsov obećao nam je 7,5 sati rada do idućeg punjenja, a HP-ov Power Assistant šest sati i petnaest minuta. Potonji je bio bliže stvarnom stanju, ali oba su se prilično čudno ponašala.

Često su znatno oscilirali pokazujući u jednom trenu kako je bateriji preostalo struje za tri sata, da bi par minuta kasnije tvrdili kako ima još samo sat i nešto, a da pritom nismo ništa mijenjali u načinu na koji smo koristili prijenosnik.

Za punjenje mu je trebalo nešto više od sat vremena, što je dobar rezultat.

Tijekom rada s računalom nismo imali spomena vrijednih problema. Pružilo je dobru izvedbu i nakon višesatnog rada, i usprkos tome što smo ga znali opteretiti većim brojem otvorenih prozora i dokumenata odjednom.

Malo su naporni bili brojni HP-ovi servisni programi. Mogu biti korisni. Uglavnom i jesu. Ali, prečesto traže pažnju korisnika, a to može ići na živce. Pa i odbiti manje iskusne.