Iako je ovo vjerojatno prvi put da vidite tristo dronova kako lete u formaciji, budite uvjereni da to nije zadnji. Tehnologija koja se nalazi iza sustava za bespilotne letjelice Intel Shooting Star zbilja je fascinantna, sa velikim brojem potencijalnih primjena. Dronovi koji su pratili Lady Gagu jednog dana bi mogli poboljšati poljoprivredu, asistirati pri nalaženju unesrećenih i tako dalje.

Nedavni nastup pred 160 milijuna gledatelja definitivno je najveći javni istup ove tehnologije, no budite uvjereni da se ne radi o najmanjem. Intel je, naime, Shooting Star izveo u trotjedni performans u Disney Worldu, dok je prošle godine u Sydneyju odradio rutinu sa čak petsto siknroniziranih bespilotnih letjelica. Potonje je, pretpostavili ste, ujedno i svjetski rekord u 'najvećem broju bespilotnih letjelica istovremeno u zraku'.

A sad tehnikalije: svaka letjelica je velika oko 25 puta 25 centimetara, teži malo više od 226 grama te je napravljena od spužve i plastike kako bi ublažila nepoželjne padove. Također valja napomenuti da letala nisu ni blizu šarolika i maštovita kao komercijalno dostupni dronovi što je zapravo bio cilj, zato jer ih je malo teže zapaziti. Ono što vam treba upasti u oko je LED osvjetljenje koje može prikazati oko četiri milijarde nijansi boja, kao i nevjerojatna koordinacija rojeva ovih letjelica.

Svaki dron bežično komunicira sa centralnim računalom nebili 'otplesalo' koreografiju bez ikakvog očitanja ili informacije što rade njegova 'braća'. Sustav se, naravno, može pilagoditi prilikama. Prije početka predstave računalo provjerava razinu baterije i GPS signal svakog pojedinog drona te im daje zasebne naredbe. Ako bespilotna letjelica kojim slučajem padne ili izgubi kontrolu, ulogu preuzima nova - i to za svega par sekundi.

Sve ovo što smo naveli je prilično zgodno, no kako ove letjelice koordinirati za najveći TV događaj u Sjedinjenim Državama je skroz druga priča. Protokoli sigurnosti na Super Bowlu dosta su strogi, a vlada, što je još bolje, zabranjuje dronove 34.5 milja od NRG stadiona u Houstonu. Kako je onda Intel uspio napraviti ovo što je napravio? Kratki odgovor: snimio je sve ovo tjedan dana prije predstave.

Dugi odgovor, u drugu ruku, daje zanimljiv uvid u samu tehnologiju letjelice Shooting Star. Pripreme su, naime, počele ranog prosinca kada su inžinjeri iz Intela krenuli razbijati glavu logistikom koordiniranja 300 plešućih dronova. Hoće li letjeti unutrar stadiona? Kako ih integrirati s onime što Lady Gaga radi na pozornici. Je li taj stadion ima otvoreni ili zatvoreni krov. 'Čitavo poluvrijeme je ukratko jedna nevjerojatna vježba' rekao je Anil Nanduri, voditelj Intelove sekcije za dronove.

Nakon što su timovi iz Intela i Super Bowla zaključili što točno ne mogu raditi, počeli su slagati scenarij koji među ostalim ima finale u vidu ogromne svijetleće zastave. Ili toga ili logotipa od Pepsija. Kako god više vama odgovara.

Siknronizirani dronovi koje je moguće programirati su vrlo zabavna stvar, te funkcioniraju kao neka vrsta futurističkog vatrometa. Lakše ih je, naime, kontrolirati, mogu napraviti puno veći broj efekata te što je najvažnije - možete ih koristiti više puta. Tehnologija iza njih, doduše, ima malo veći broj vrlo korisnih namjena.

'Vidim ih kako pretražuju noćni krajobraz u potrazi za izgubljenim pješakom' kaže Nanduri. 'Ili potragom za ljudima nakon velikog odrona zemlje kad je, realno, jako teško tražiti ljude dok ste na tlu'.

Postoji i niz komercijalnih primjena poput ispitivanja opasnog gradilišta ili nadgledanja velikog polja s usjevima. Sve ove primjene još su par godina ispred nas. Razlog tome nije samo u tehnološkim ograničenjima. Propisi Federalne administracije za zračni promet zahtjeva da operatori cijelo vrijeme mogu vidjeti dron koji kontroliraju, što znači da ih je jako teško poslati da lete unutar urušenih zgrada ili udaljenih područja. Također, individualno programirani dronovi puno su manje učinkoviti od onih koji 'misle'.

Drugim riječima - zasad nam preostaju lightshowi poput ovog na Super Bowlu.