Rezultati su to istraživanja skupine znanstvenika sa Sveučilišta u Zagrebu objavljeni u najnovijem broju međunarodnog znanstvenog časopisa Comptes Rendus Biologies

Iako se istraživanje nastavlja, imamo dovoljno podataka da predstavimo dosadašnje rezultate i upozorimo na probleme s invazivnim vrstama ne samo u Hrvatskoj nego jugoistočnoj Europi, napominju autori.

Prema zakonu o zaštiti prirode invazivna strana vrsta je ona nedomaća vrsta koja ugrožava biološku raznolikost, uzrokuje ekološku i ekonomsku štetu te nepovoljno utječe na zdravlje ljudi. Prema ocjeni Državnog zavoda za zaštitu prirode, invazivne vrste izravno uništavaju staništa i predstavljaju najveću opasnost za njegovu biološku raznolikost.

Invazivne biljke u Hrvatskoj pojavljuju se na gotovo polovici državnog teritorija, tvrde u navedenom istraživanju botaničari Toni Nikolić, Božena Mitić i Sven D. Jelaska, te stručnjak za programiranje i razvoj informacijskih sustava Boris Milašinović. Oni su prosječno pet takvih vrsta našli na jedinici istraživane površine (kvadrat na zemljopisnoj karti površine 35 kilometara), najmanje jednu, a maksimalno 47!

Najveći broj invazivnih biljaka, više od 30 po jedinici površine, zabilježili su na područjima većih gradova, Zagreba i Splita. Inače, broj raste prema jugoistoku zemlje, s većom temperaturom i manjom nadmorskom visinom. Najugroženija su područja Sredozemlja, osobito otoci

Gotovo tri četvrtine svih mjesta na kojima su nađene invazivne vrste staništa su koja su pretrpjela utjecaj čovjeka.

Na jadranskim otocima najčešće su kanadska hudoljetnica, srebrnolisna pomoćnica, pajasen ili kiselo i druge. Raznolikost invazivnih biljaka izgleda relativno niska, ali ta bi činjenica mogla dovesti u zabludu, napominju botaničari. Samo jedna od njih, primjerice Ambrosia artemisiifolia, predstavlja ogromnu prijetnju bioraznolikosti i javnom zdravlju u Hrvatskoj.

Ambrozija, svojim malim i neuglednim cvatovima, može godišnje proizvesti gotovo šest tisuća plodova velične nekoliko milimetara, kojima osvaja prostor Europe brzinom od 6 do 20 kilometara godišnje, šireći se iz centara 'zaraze' među kojima je i Hrvatska.

Samo posljednjih desetak godina koncentracije njezina peluda u zraku su se udeseterostručile. Peludna zrnca ambrozije jedan su od najjačih alergena, jer negativnu reakciju može uzrokovati već 30 zrnaca po kubičnom metru zraka.

Praćenje njihova širenja i planiranje upravljanja akcijama u Hrvatskoj važno je za cijelu Europu i zato je važno njihovo držanje pod kontrolom, te ako je moguće njihovo iskorjenjivanje, kaže se u istraživanju.

Iako problem stranih invazivnih vrsta ubrzano raste još od otkrića i kolonizacije Novog svijeta, u 20. stoljeću postao je jedan od glavnih prijetnji očuvanju biološke raznolikosti. Njihovo suzbijanje predstavlja jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Europi.

Kroz europski međudržavni projekt DAISIE (Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe) na području Europe zabilježeno je više od šest tisuća invazivnih biljnih vrsta od kojih je većina unesena iz Sjeverne Amerike ili Azije. Taj je projekt u Hrvatskoj zabilježio 161 vrstu.