Potres i tsunami koji su u ožujku pogodili Japan bili su toliko snažni da su njihove vibracije stigle gotovo do svemira, a na Antarktiku su odlomile velike ledenjake, pokazala su nova znanstvena istraživanja
Vertikalno kretanje tla i valova tsunamija izazvalo je vibracije koje su potisnule slojeve zraka, rekao je Emile Okal, geofizičar s Northwestern Universityja. Ovaj proces već je ranije bio poznat znanstvenicima, međutim japanske vibracije snažnije su od svih koje su dosad izmjerene.
Na razini tla ta su podrhtavanja, slična zvučnim valovima niskih frekvencija, vrlo malena – koliko i vertikalni pomaci koji ih stvaraju. Međutim, kako putuju uvis kroz područja rjeđeg zraka, sve se više šire, objasnio je Okal.
Na visinama od oko 9.000 metara na kojima lete zrakoplovi amplitude vibracija poprimile su dimenzije od oko jednog metra, što ipak nije dovoljno da bi ih putnici osjetili. Međutim, u gornjim dijelovima atmosfere, u ionosferi, uvećale su se tisućama puta.
Ionosfera se sastoji od relativno vrućih plinova koji su ionizirani snažnim Sunčevim zračenjem, a, među ostalim, utječe na širenje radio valova do udaljenih mjesta na Zemlji. Proteže se od 50 do više od 1000 km uvis. Granicom od koje počinje svemir smatra se visina od oko 100 km.
Vibracije izazvane potresom u ionosferi su sabile plinove dovoljno da ostave tragove u radio valovima kakvi se koriste u GPS sustavu. 'Ako imate vrlo precizan GPS, možete vidjeti varijacije u signalima', rekao je Okal.
Neki znanstvenici čak su predložili da se GPS upotrijebi u otkrivanju tsunamija na otvorenom moru. Međutim, Okal smatra da bi to za sada bilo nepraktično jer su samo kopneni GPS prijemnici dovoljno precizni da zabilježe ove promjene.
Na Antarktici odlomljene sante
Jedna druga studija, predstavljena u časopisu Journal of Glaciology, otkrila je da je japanski tsunami prešao cijeli Tihi ocean – oko 13.000 km – i na Antarktici odlomio velike sante leda.
Satelitske fotografije pokazale su da se od ploče Sulzberger, koja je prošlih 46 godina bila stabilna, odvojilo oko 125 četvornih kilometara leda.
Najveća od novonastalih santi velika je gotovo kao Manhattan - duga je 9,5 km, široka 6,5 km, a debela oko 80 metara.
Znanstvenici procjenjuju da su valovi, kada su stigli do Antarktika, bili visoki tek 30-ak cm, međutim, budući da su se ondje raspršili i djelovali satima, pa i danima, postupno su izazvali zamor ledenog materijala i konačno prouzročili njegovo pucanje.