Takav ste prizor vjerojatno imali više puta prilike vidjeti. Tinejdžer/ica u vozilu javnog prijevoza, sa slušalicama na ušima, nezainteresiran/a za svijet oko sebe, zadubljen/a u sadržaj na zaslonu svog pametnog telefona. Vjerojatno lista news feed na Facebooku, moguće Whatsapp ili Snapchat.

Za mnoge, to je simbol otuđenja što ga tehnologija donosi generaciji koja uz nju odrasta i ne zna za svijet u kojem društvene mreže, aplikacije i druge tipično digitalne parafernalije nisu postojale.

Drugi će prepoznati bijeg od previše zaštitnički nastrojenih roditelja, kojima digitalno doba daje sveprisutne i dalekometne alate nadzora, ili previše ambicioznih, koji sužavaju djetetu prostor privatnosti na goli minimum, oduzimajući mu pritom priliku za važna iskustva socijalizacije izvan strogo i unaprijed planiranog rasporeda.

Tehnologiji više naklonjeni će reći kako tinejdžeri - kao i svi mi ostali - tek koriste nove alate za aktivnosti stare koliko i ljudsko društvo, kao što su druženje, povezivanje i gradnja identiteta. Skeptičniji će, opet, upozoriti kako nas digitalne aplikacije i servisi čine sve manje samostalnima, što može biti problematično kad su u pitanju djeca u formativnom razdoblju u pitanju.

Tko je u pravu? Što je od svega toga uzrok, a što posljedica? U kakav nas vrli novi svijet vode digitalni trendovi? Na ta pitanja zasad nemamo definitivnih odgovora, a vjerojatno ih nećemo ni imati, sve dok ne počnemo sustavno sagledavati i procjenjivati utjecaj koji iznimno brz razvoj tehnologije ima na društvo u cjelini i njegove mlađe segmente.

U Sjedinjenim Državama istraživači i znanstvenici upozoravaju na neke elemente na koje vrijedi obratiti pozornost, naročito ako ste roditelj ili odgajatelj zbunjen preobrazbom koju svijet proživljava stupajući u digitalno doba. Nama su se zanimljivima učinila dva aspekta.

Zvuči čudno u vrijeme kojim dominiraju selfieji i statusi odaslani cijelome svijetu, ali čini se da mladi i dalje cijene svoju privatnost. Samo je drukčije definiraju i odnose se prema njoj.

Nije tajna to da su tinejdžeri, ljudi u razdoblju u kojem se formativno pripremaju za napuštanje roditeljskog gnijezda, skloni bijegu od dosega roditeljskog radara, čemu svjedoči popularnost aplikacija kao što su Whatsapp ili Snapchat, kao i sklonost seljenju na druge društvene mreže jednom kad roditelji postanu svjesni dotadašnjeg favorita.

No postoji i druga taktika - skrivanje na očitom mjestu. Klinci će, tako, nastaviti objavljivati statuse na Facebooku i tvitati, ali će ih šifrirati, zaogrnuti u značenje koje razaznaju samo oni kojima je poruka namijenjena.

Nekad će to učiniti nesvjesno, a nerazumijevanje će biti više posljedica generacijskog jaza nego stvarne namjere. Ali često će to biti svjestan pothvat kojim će oponašati poznate i slavne koji senzacija gladnu javnost zabavljaju manje važnim sitnicama iz svojih života kako bi one koje smatraju doista važnim zadržali pod velom privatnosti.

Drugi aspekt vezan je uz prirodu digitalne ekonomije, intenzivnije usmjerenu na samog potrošača nego na proizvod ili uslugu.

Ogromne količine podataka koje svakodnevno o sebi digitalnom emitiramo uz pomoć algoritama i analitičkih alata trgovci pretvaraju u profile koje koriste ne samo da bi zadovoljili naše potrebe i želje, već ih i predvidjeli. Zato i svjedočimo poplavi besplatnih aplikacija - kad je nešto besplatno, roba kojom se trguje obično ste vi.

I po tome je svijet u kojem današnji klinci odrastaju radikalno drukčiji, pa i jedinstven u odnosu na prijašnje generacije. Pripremiti djecu za nešto što je još novo i nepoznato bit će pravi izazov za većinu.