Prilikom prvog slijetanja na Mjesec 1969. godine, održivost nije bila prioritet. Astronauti misije Apollo, kako bi smanjili težinu pri povratku na Zemlju, jednostavno su odbacivali sav nepotreban materijal iz lunarnog modula. Na mjestima slijetanja ostavili su razne ostatke, uključujući 96 vrećica s urinom, izmetom i povraćanjem, čizme, sustave za podršku životu, tri lunarna rovera, kamere, zastave, obiteljsku fotografiju, pera i dvije golf-loptice – potonje je zapovjednik Apolla 14, Alan Shepard, 'udario' 30-ak metara dalje.

Prema profesorici astronomije Chrisu Impeyju, ti će ostaci zauvijek ostati na Mjesecu. 'Na Mjesecu nema erozije niti oluja koje bi ih zakopale ili sakrile', kaže Impey. Iako su povijesni ostaci misije Apollo važni i predstavljaju veliki ljudski uspjeh, buduće generacije astronauta morat će pažljivo razmotriti kako se nositi s otpadom koji stvore, piše BBC.

Nova filozofija: Smanji, ponovno upotrijebi, recikliraj

Za razliku od 1969. godine, NASA danas stavlja naglasak na održivost. Cilj je smanjiti količinu otpada, ponovno koristiti postojeće materijale te ih reciklirati. Glavni razlog je praktičnost – transport tereta sa Zemlje iznimno je skup. Prema Jennifer Edmunson, voditeljici NASA-inog programa LunaRecycle, trošak slanja samo jednog kilograma tereta na Mjesec iznosi između milijun i 1,2 milijuna dolara.

Edmunson objašnjava da bi recikliranje moglo znatno smanjiti troškove te istovremeno očuvati Mjesec od pretvaranja u deponij. Program LunaRecycle, vrijedan tri milijuna dolara, poziva sudionike iz cijelog svijeta da osmisle inovativne metode recikliranja materijala poput plastike, metala, tkanine ili čak mjehurićaste folije.

Izazovi recikliranja na Mjesecu

Unatoč ambicioznim planovima, recikliranje na Mjesecu suočeno je s mnogim izazovima. Mjesečeva prašina, koja je abrazivna i ljepljiva, može oštetiti strojeve, dok vakuum i niska gravitacija otežavaju obradu materijala. Geoff Brooks, profesor održivog procesiranja minerala sa Sveučilišta Swinburne u Australiji, ističe da će biti potrebno razviti specijalizirane tehnike za recikliranje metala i drugih materijala koristeći, primjerice, koncentriranu sunčevu energiju.

Osim toga, astronauti će morati improvizirati i izrađivati osnovne stvari poput alata, spremnika i namještaja od ostataka svemirskih sondi ili neiskorištenih dijelova ranijih misija.

Biološko recikliranje: Hrana i voda iz otpada

NASA već sada reciklira gotovo svu vodu na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), uključujući urin, znoj i vlagu iz daha astronauta. Sustav je dosegao učinkovitost od čak 98 posto. Na sličan način, astronautski otpad na Mjesecu mogao bi se koristiti kao gnojivo za uzgoj hrane.

Kina je već provela uspješne eksperimente simuliranih svemirskih uvjeta. U eksperimentu Lunar Palace-1 volonteri su proveli do 200 dana u zatvorenoj biosferi, reciklirajući zrak, vodu i hranu. Uzgojili su biljke uz pomoć gnojiva od otpada, a dijelovi biljaka koje nisu mogli konzumirati pretvoreni su u proteinski obrok koristeći crve brašnare.

Vizija buduće baze na Mjesecu

Život na Mjesecu vjerojatno neće izgledati poput sjajnih, futurističkih prikaza iz znanstvene fantastike. Umjesto toga, baze će biti skromne, izrađene od recikliranih materijala, dok će astronauti živjeti od salata i proteinskih obroka uz kavu napravljenu od reciklirane vode.

Iako se izazovi čine velikima, NASA vjeruje da je održivi pristup ključan za dugoročnu prisutnost na Mjesecu i buduće svemirske misije.