Godina je 2080. Globalne emisije stakleničkih plinova davno su dosegnule vrhunac i već je prekasno da se porast temperatura zaustavi na dva stupnja Celzija iznad predindustrijskih. Klimatske promjene izmijenile su lice svijeta
Dizanje temperatura prve su osjetile siromašne zemlje i osjetljiva područja poput subsaharske Afrike i južne Azije. Ekstremne vremenske prilike poput suša, poplava i uragana postale su učestale i ozbiljne. Osjetljivi narodi našli su se pred izborom: prilagoditi se ili se suočiti s milijunima mrtvih. Uz goleme troškove društvo se ipak prilagođava. To je slika svijeta kakvu najavljuju brojni klimatski stručnjaci.
Na konferenciji o klimatskim promjenama koja je u ponedjeljak počela u Durbanu znanstvenici s University of East Anglia upozorili su da su godišnje emisije CO2 dosegnule rekordnih 10 milijardi tona, što je porast od 50 posto u posljednja dva desetljeća. Ove brojke, predstavljene u časopisu Nature Climate Change, bacaju sumnju na mogućnost da se emisije mogu dovoljno smanjiti da se spriječi globalan porast temperatura od 2°C koji se smatra kritičnim.
Vremenske nepogode
Danas još ne možemo sa sigurnošću reći kako će Zemlja izgledati 2080. godine, međutim brojni modeli, utemeljeni na pretpostavci da će temperature u prosjeku porasti za dva stupnja, ne navješćuju baš lijepu sliku. Prema njima ključna značajka budućnosti bit će ekstremni vremenski uvjeti. Dobra vijest je da ćemo se, ako je vjerovati Saleemulu Huqu iz Međunarodnog instituta za okoliš i razvoj u Londonu, uz dovoljna ulaganja, nekima od njih ipak uspjeti prilagoditi. Primjerice 1991. golemi uragan u Bangladešu izazvao je velike poplave i štete te odnio oko 130.000 života. Nakon toga ta je azijska zemlja izgradila skloništa i sustave za pravovremeno uzbunjivanje. U naletu sljedećeg uragana iste snage broj poginulih bio je desetak puta manji. Europa i Sjeverna Amerika, zahvaljujući svome bogatstvu moći će financirati potrebne sustave zaštite, no cijena sigurno neće biti malena.
Hrana, zdravlje, sukobi i razine mora
Više temperature bit će loše za globalnu poljoprivredu, mada će biti i nekih područja koja će profitirati. Agronomi već sada užurbano rade na novim sojevima riže i žita koji će moći opstati unatoč sušama i valovima vrućine. Organizacije poput Consultative Group on International Agricultural Researcha pomažu poljoprivrednicima da otkriju koje bi metode uzgoja i sojevi za njih mogli biti najpovoljniji. No unatoč tome urodi će sve češće podbacivati, a cijene hrane rasti.
S porastom temperatura povećat će se i zdravstveni problemi poput srčanih udara i zaraznih bolesti. Modeli pokazuju da će se tropske bolesti proširiti prema višim geografskim širinama i nadmorskim visinama, mada mnogi stručnjaci vjeruju da će bolja medicinska skrb u većini regija ipak spriječiti najgore ishode.
Razmjeri porasta razina mora za sada su još uvijek velika nepoznanica. No prema onome što znamo, najstrašniji scenariji još ne bi trebali nastupiti do 2080. Kada je riječ o procjenama utjecaja globalnog zagrijavanja na sukobe među ljudima, mišljenja stručnjaka nisu jedinstvena. Neki vjeruju da će se njihov broj s klimatskim promjenama značajno povećati.
Mnogi stručnjaci smatraju da je krajnji rok za postizanje dogovora o smanjenju emisija stakleničkih plinova 2015. godina. Neke zemlje, među kojima i Indija i SAD, nastoje odgoditi konačne sporazume što je duže moguće, a Kanada je nedavno objavila da nema namjeru sudjelovati ni u kakvom dokumentu koji bi naslijedio protokol iz Kyota.
Ima li lijeka?
Što možemo učiniti ako ne uspijemo ostvariti zadane ciljeve? Prije svega, slažu se stručnjaci, ne trebamo nikako odustati od smanjivanja emisija. Brian Hoskins s Imperial Collegea u Londonu ističe da klimu još uvijek ne razumijemo dovoljno pa je moguće da temperature, nekom srećom, ne narastu za 2°C unatoč povećanju emisija. No Hoskins smatra da pod svaku cijenu trebamo izbjeći scenarij u kojem bi one u odnosu na predindustrijske porasle za 4°C.
Konačno, moguće je da će nam trebati neki oblici geoinženjeringa. 'Morat ćemo nekako potražiti načine da uklonimo CO2', kaže Tim Lenton sa Sveučilišta u Exteru u Velikoj Britaniji. Neke zemlje su već započele sa sadnjom drveća kao odvoda CO2, a postoje i prototipovi određenih tehnologija za isisavanje stakleničkih plinova iz atmosfere. Hoskins smatra da bi one mogle postati važne krajem stoljeća kada će trebati spriječiti daljnji porast temperatura.
