Često se može čuti kako se ovaj ili onaj startup naziva uspješnim, obično nakon što privuku investiciju ili se sa svojim proizvodom/uslugom pojave u domaćim i inozemnim medijima. No je li to doista dovoljno da ih smatramo uspjehom?
Na to pitanje nema jednoznačnog odgovora niti ga je tako lako pronaći kao što se na prvi pogled čini. Naročito u zemlji kakva je Hrvatska danas, u kojoj se već to što netko želi pokušati pokrenuti nešto svoje - umjesto da računa na radno mjesto u državnoj službi - čini uspjehom.
U krajnjoj instanci, svaki startup možete smatrati uspješnim u trenutku kada postane tvrtka čije je poslovanje minimalno srednjeročno stabilno i samoodrživo i/ili kad barem povrati ulaganja osnivača i ranih investitora (primjerice, javnom ponudom dionica, prodajom i tome slično).
No tada tvrtka prestaje biti startupom, pa nam ta definicija i nije od velike koristi jer ne otkriva ništa o tome kako je do toga došlo.
Mnogi poistovjećuju uspjeh s ulaskom u poduzetnički inkubator zvučnog imena, prvim mjestom na nekom od sve brojnijih natjecanja posvećenih startupovima ili privlačenjem jedne ili više rundi investicija. Iako sve navedeno igra ulogu, nije ključno kako bi se startup moglo smatrati uspješnim. Nemali broj startupova, naime, ne postane uspješno čak ni uz poveće investicije.
Što bi nam onda moglo biti korisno?
Startupovi trebaju biti uspješni na više razina i u više faza kako bi došli do stabilnog poslovanja ili povrata ulaganja. Za veliki broj njih, recimo, prepreke s kojima se susretnu već na početku - poput stvaranja funkcionalnog proizvoda/usluge ili formiranja tima sposobnog za pretakanje ideje u stvarnost - pokažu se kao nepremostive.
Druga moguća zamka krije se u predstavljanju ideje/proizvoda zainteresiranoj javnosti (ponajprije potencijalnim ulagačima). Čak i ako su sposobni u potpunosti samostalno financirati razvoj svog projekta - što se događa vrlo rijetko, pa možemo zanemariti - startupovi se prije ili kasnije nađu u situaciji kad moraju početi prodavati to na čemu rade. A to neće ići bez prezentacijskih vještina.
Što još? Kako bismo došli do odgovora, pitali smo istaknute domaće i regionalne predstavnike investitora koji se bave startupovima. Evo što oni vide kao važno.
Za anđela ulagača i jednog od osnivača Zagrebačkog inkubatora poduzetništvaDamira Sabola - koji je svoju prvu startup priču prošao s Iskon Internetom (a sad je na dobrom putu da uspjeh ponovi sa startupom PhotoPay i aplikacijom PhotoMath) - uspješni su oni startupovi koji bilježe rast prihoda i broja korisnika na regionalnom i globalnom tržištu. Dodatno mjerilo može biti i uspješan razvoj nove tehnologije, no bez rasta to ne vrijedi puno.
Luka Sučić iz hub:rauma (poduzetničkog inkubatora Deutsche Telekoma) smatra kako uspješan startup generira prihode značajno veće od troškova i ima proizvod/uslugu s kojim rješava značajan problem na tržištu, s mogućnošću eksplozivnog rasta. Investicije nisu nužno pokazatelj uspjeha, dodaje - služe kako bi pojačale i ubrzale ono što bi se dogodilo i bez njih.
U Launchubu, fondu koji ulaže u startupove na području jugoistočne i istočne Europe, traže timove s održivim poslovnim modelima i ljudima koji dobro razumiju tržišne izazove te su spremni testirati, provjeravati, procjenjivati, analizirati i potom donositi odluke.
'Ne zanimaju nas oni koji pokreću startupove zato što je to moderno', kaže Marina Handjieva iz Launchuba, dodajući kako nije teško razlikovati tko dolazi s poduzetničkom vizijom, a tko samo hvata priključak. Što se samog projekta tiče, gleda se ima li već korisnike, prihod, kao i je li način na koji rješavaju probleme inovativan, može li ga se skalirati i je li disruptivan.
Za Marjetu Tomulić Vehovec iz hrvatskog ogranka Founder Institutea, uspješan startup ima proizvod ili uslugu koji su pronašli svoje tržište i isplativi su. Inteligencija i sreća pomažu, ali bez teškog rovovskog rada, upornosti i predanosti viziji, neće biti ni uspjeha.
Direktor CoreincubatoraHamed Bangoura preferira ideje i timove koji imaju 'ono nešto' - znanja o proizvodu i tržištu, globalnu viziju i strast prema projektu koji razvijaju, između ostalog.
Poduzetnik i anđeo ulagač Hrvoje Prpić također smatra kako je tim važniji od ideje, iako kaže da investitori uvijek zagrizu za ideju, pa se nadaju da će tim biti dovoljno dobar. 'Najviše me zanimaju one koje mogu postati masovne, imaju svoju nišu i čija izvedba ne košta previše. To povećava izglede da će moje ulaganje biti uspješno', pojašnjava.
Uz dobar tim, Saša Cvetojević - investitor, poduzetnik i suosnivač ZIP-a - ističe mali mjesečni trošak poslovanja te proizvod/uslugu koji dokazano ima tržište i bilježi bar kakvu-takvu prodaju.
Tim treba biti sposoban brzo izbaciti proizvod, po potrebi i nove verzije, te imati barem jednu osobu koja ga je sposobna prodati. Niska razina troškova bitna je kako bi startup bez prihoda ili uz vrlo male prihode uspio preživjeti do prve investicije ili prihoda, kaže Cvetojević.
Jarmila Placha, direktorica Telefonicinog inkubatora Wayra za srednju i istočnu Europu, ističe kako uspješan startup može prepoznati što nedostaje na dovoljno velikom tržištu, napraviti rješenje koje će popuniti taj manjak te razviti ponovljiv i skalabilan poslovni model, koji će implementirati za rast.
Važan je i tim, koji mora biti stručan ne samo za područje kojim se bavi, već i za prodaju. Što ranije, to bolje.
Iako, naglašava, naglasak ne treba biti prvenstveno na zaradi, već na utjecaju koji će proizvod/usluga imati.
