Najveći vjetar ikada zabilježen na prstenastom planetu proteže se na 30 stupnju sjeverne geografske širine u dužini od oko 300.000 kilometara. Stručnjaci smatraju da se slične oluje na Saturnu javljaju jednom u 30 zemaljskih godina koliko traje njegov obilazak oko Sunca.

No tim misije Cassini nedavno je otkrio još jednu zanimljivu pojavu – da golema oluja iz dubine od oko 160 km na površinu plinovitog diva izvlači led vode, amonijaka i amonijevog hidrosulfida. To je u skladu s uvriježenim modelom prema kojem se atmosfera Saturna sastoji od više različitih slojeva - na dnu su oblaci vode, u sredini amonijeva hidrosulfida, a na vrhu amonijaka. Sve to obavija blještav sloj nepoznatog sastava. Prema novim rezultatima oluja je iz dubine izvukla vodene pare koje su se zamrznule i stvorile ledene čestice.

NASA-ini stručnjaci smatraju da je konveksni mehanizam ove oluje sličan zemaljskim samo je mnogo većih razmjera – oblaci su viši 20-ak puta, pokrivaju mnogo veće područje i postižu vertikalne brzine od oko 500 km na sat.

Voditelj tima Lawrence Sromovsky s University of Wisconsin kaže da kristaliće vode prilikom podizanja uvis presvlače lakše ospaljive tvari poput amonijaka.

'Mislimo da golema grmljavinska oluja ove čestice vuče u vis poput vulkana koji donosi materijale iz dubina tako da postaju vidljivi u atmosferi. Površinski sjaj je toliko jak da je samo u olujnim područjima moguće proniknuti u dubine i vidjeti dokaza o postojanju smrznute vode i amonijaka', rekao je Sromovsky.

Gornja snimka u vidljivom dijelu spektra napravljena je 25. veljače 2011. Na infracervenom dijelu slike, napravljenom Cassinijevim spektrometrom, vide se čestice smrznute vode i amonijaka. Cassini Huygens je zajednički projekt NASA-e, ESA-e i Talijanske svemirske agencije.