Kakvi će ljudi biti nakon nekoliko generacija u svijetu transformiranom umjetnom inteligencijom?

U članku, objavljenom u časopisu The Quarterly Review of Biology, Rob Brooks, profesor evolucije sa Sveučilišta UNSW u Sydneyju (Australija), razmatra brojne načine na koje umjetna inteligencija može promijeniti fizičko, biološko i društveno okruženje te kako to može utjecati na prirodnu selekciju.

Prirodna selekcija - mehanizam koji stoji iza evolucije - neizbježna je posljedica genetskih razlika u reprodukciji među jedinkama.

Te razlike nastaju kao rezultat interakcija s fizičkim značajkama okoliša (poput niskih temperatura), drugim vrstama (poput predatora ili parazita) i drugim članovima iste vrste (poput partnera, saveznika ili neprijateljski nastrojenih stranaca).

Kad su se azijski sivi vukovi počeli motati oko ljudi prije otprilike 30 tisuća godina, reaktivniji vukovi su otjerani ili ubijeni. To je uništilo gene za plašljivost i agresiju, čime je započeo proces pripitomljavanja pasa.

Slučajna selekcija koja je pretvorila vukove u pse pokazuje se poučnom u istraživanju toga kako umjetna inteligencija može nenamjerno oblikovati evoluciju ljudskog mozga i ponašanja.

Uzajaman ili parazitski odnos?

Zbog velikog broja čimbenika i visokog stupnja neizvjesnosti predviđanje evolucije lako može rezultirati pogreškom. Ali o promjenama koje izaziva umjetna inteligencija u ovom pogledu svakako treba razgovarati.

O odnosu umjetne inteligencije i ljudi može se razmišljati kao o uzajamnom: dvije vrste međusobno si pružaju nešto im je potrebno. Računala su 'zvijeri' s računalnim opterećenjem te donose korist ljudima, a te će prednosti samo rasti razvojem umjetne inteligencije. Već postoje dokazi za to da je kulturološka razmjena znanja i pisanja olakšala pojedincima pamćenje i pohranu podataka.

Kao rezultat toga, ljudski mozgovi su se smanjili tijekom tisućljeća. Možda će umjetna inteligencija te znanje koje se može pretraživati ​​na mreži i objave na društvenim mrežama, koje 'pamte' tko je-što-kome-učinio, ponijeti veći teret našeg pamćenja. Ako je tako, možda će ljudski mozgovi evoluirati, još se smanjiti i imati manje samostalne memorije.

Prednosti manjih mozgova uključuju sigurnije porode i za majku i za novorođenče. A s računalima i umjetnom inteligencijom, koji dobivaju sve veće zalihe znanja, čovječanstvo će i dalje moći raditi izvanredne stvari vođene inteligencijom - sve dok može pristupiti umjetnoj inteligenciji.

Međutim uzajamnost se može okrenuti i u parazitski odnos.

Platforme društvenih medija možete zamisliti kao parazitske. U početku su pružale korisne načine na koje ostati povezan s drugim ljudima, ali su toliko zaokupile našu pozornost da mnogi korisnici više nemaju vremena za interakciju s ljudima i spavanje.

Nauči li umjetna inteligencija još učinkovitije zaokupiti pozornost korisnika, izazivajući bijes i potičući usporedbe s drugima, to će utjecati i na evoluciju.

U najboljem od niza mračnih scenarija, sposobnost odupiranja društvenim mrežama ili zadržavanja ravnodušnosti prema mamcima koji vas nagone na bijes mogla bi postati jača.

Promjene neće biti trivijalne

Iako su druge vrste bile važne za našu evoluciju, interakcije s ljudima bile su još više formativne. Rast 'umjetne intimnosti' - tehnologija koje oponašaju naše društveno ponašanje, poput sklapanja prijateljstava i intimnih odnosa - jedno je od zapanjujućih područja napretka umjetne inteligencije.

Pritom nismo razvili društvenu sposobnost za rad s računalima te svoje alate za ophođenje s drugim ljudima primjenjujemo na strojeve. Pogotovo kada ti strojevi razgovaraju s nama putem teksta, glasa ili videa.

U našim interakcijama s ljudima pazimo na mogućnost da druga osoba nije iskrena. Virtualni prijatelj, temeljen na umjetnoj inteligenciji, nema osjećaja, ali korisnici se prema njemu ponašaju kao da ih ima.

Umjetna intimnost mogla bi nas učiniti opreznijima u interakcijama preko telefona ili ekrana. Ili će se možda naši potomci osjećati manje usamljenima bez ljudskog društva te općenito postati samotnija bića.

Evolucijske promjene tijekom mnogih generacija mogle bi promijeniti ili čak umanjiti neke od ljudskih osobina koje najviše cijenimo, uključujući prijateljstvo, intimnost, komunikaciju, povjerenje i inteligenciju, jer to su osobine koje umjetna inteligencija najdublje zahvaća. Na netrivijalan način, to bi moglo promijeniti ono što znači biti čovjek.