Naš prvi međuzvjezdani posjetitelj 'Oumuamua razlikuje se od bilo kojeg asteroida ili kometa koje smo prije vidjeli u Sunčevu sustavu. Osobito je njegov oblik vrlo ekstreman, s dugom osi koja je najmanje deset puta dulja od njegove širine, a analiza prevrtanja podrazumijeva da je najvjerojatnije imao oblik palačinke, kaže nam američki fizičar Avi Loeb.

Pitali smo ga za mišljenje jer nas zanima što se to doista događa u svemiru i je li moguće da su naš Sunčev sustav pohodili izvanzemaljci u letećim tanjurima. Upravo je on najglasnije podržavao takvu mogućnost.

Neobična putanja, bez kometnog repa i plinovitog traga

Govoriti o izvanzemaljcima koji prolaze kroz naš planetarni sustav u principu je neozbiljno i nimalo znanstveno, no stvari poprimaju drugačiji smisao ako se zna tko je Loeb. Pazite, razgovaramo s profesorom na Harvardovu sveučilištu, predstojnikom tamošnjeg Odjela za astronomiju, direktorom Instituta za teoriju i računanje (ITC), osnivačem Inicijative crne rupe (BJI), predsjedateljem Odbora za fiziku i astronomiju Nacionalne akademije te savjetnikom inicijative Breakthrough Starshot. Loeb je dakle čovjek od formata. Pa kad on spominje izvanzemaljce, valja ga poslušati.

'Putanja 'Oumuamue odstupala je od orbite oblikovane Sunčevom gravitacijom, a da pritom nije uočen ni njen kometni rep niti otplinjavanje', objašnjava Loeb što je to privuklo njegovu pažnju.

Znači, 'Oumuamua je ušla i izašla iz Sunčeva sustava, ali nije jasno kako. Što ju je pokretalo?

'Ne vidim drugog načina na koji bi se to moglo dogoditi osim da je dodatni pritisak nastao djelovanjem Sunčeve svjetlosti. A da bi to bilo djelotvorno, objekt mora biti vrlo tanak, nalik solarnim jedrima koja bi proizvela napredna tehnološka civilizacija', smatra profesor Loeb.

Tajanstveni signali iz svemira

Solarna jedra o kojima govori Loeb zapravo su tanke opne, folije tanje od milimetra, male mase i velike površine. One upijaju Sunčevo zračenje, baš kao što se jedra napinju pod udarima vjetra i letjelicu guraju naprijed.

E sad, s obzirom na to da se solarna jedra još uvijek serijski ne proizvode na Zemlji i ako je 'Oumuamua doista djelo nekih izvanzemaljskih ruku, jesu li onda i tajanstveni radiosignali koji nam stižu iz svemira, a o kojima se pisalo posljednjih dana, također izvanzemaljskog podrijetla? Pokušava li to neka daleka civilizacija komunicirati s nama?

'Brzi radijski bljeskovi koji se ponavljaju povezani su s izvorima na rubu svemira. Oni mogu dolaziti iz prirodnog izvora, kao što je novorođena neutronska zvijezda, ili možda zbog umjetno proizvedenog radijskog snopa koji obasjava nebo', objašnjava profesor.

'Ovo posljednje objašnjenje zahtijevalo bi snagu jednaku cijeloj Sunčevoj svjetlosti koju primi Zemlja i vrlo napredne tehnološke sposobnosti. Stoga se čini da je prirodno podrijetlo vjerojatnije', smatra profesor Loeb.

Ni komet ni asteroid, nego sasvim nova kategorija

Signale dakle ne odašilju nama nepoznata bića, no od ideje da bi 'Oumuamua mogla biti izvanzemaljskog podrijetla Loeb ne odustaje. Taj je njegov stav podigao veliku uzbunu među astronomima i fizičarima. Je li to doista moguće i odakle te ideje uglednom profesoru takvog kalibra ili je jednostavno sišao s uma? I što je uopće ta 'Oumuamua te zašto je podigla toliku prašinu?

Odgovor smo potražili na najboljoj mogućoj adresi, kod Igora Smolića s beogradskog Instituta za fiziku, člana međunarodne znanstvene ekipe koja je prošle i pretprošle godine proučavala ovaj neobični objekt i o tome objavila rad 'The tumbling rotational state of 1l/'Oumuamua'.

Za nebesko tijelo otkriveno u listopadu 2017. prvo se mislilo da je međuzvjezdani komet, a nakon što nije primijećena kometska aktivnost, prvi put u povijesti ta je oznaka promijenjena u asteroidnu. A kad više nije bilo sumnje da nebesko tijelo dolazi iz međuzvjezdanog prostora, Međunarodna astronomska unija uvela je i novu kategoriju I, objašnjava Smolić kako je nastala službena oznaka - 1I/2017 U1 'Oumuamua. Ovaj neobičan naziv dolazi iz havajskog jezika i u slobodnom prijevodu označava izviđača.

Je li 'Oumuamua sličnija ćevapu ili pljeskavici?

'Oumuamua je u naš planetarni sustav ušla brzinom od 26 kilometara u sekundi i od početka je zbunjivala znanstvenike. Nisu bili sigurni kojeg je oblika, je li sličnija ćevapu ili pljeskavici, neobičan je bio način na koji se kreće kroz prostor, a neuobičajena je bila i njena putanja. Naime, umjesto da se, kao i sve što kruži oko Sunca, kreće po elipsi, njena je putanja bila otvorena, što ukazivalo na to da nije došla iz Sunčeva sustava.

Kad se oblik nekog nebeskog tijela ne može direktno uočiti, objašnjava Smolić, obično se prati njegov sjaj. Znanstvenici su na osnovi uočenih promjena sjaja zaključili kako je riječ o veoma izduženom objektu, kojem je najduža os otprilike pet puta duža od kraće, a ne deset, kako to tvrdi Loeb, kaže Smolić.

To znači da je 'Oumuamua najvjerojatnije u obliku cigare ili palačinke, kako je opisuje Loeb, odnosno ili je ćevap ili pljeskavica, kako je vidi Smolić. 'Mislim da je plosnatija, ali dobiveni podaci ne isključuju nijednu opciju.'

Beskrajno dugo tumbanje kroz svemir

Zanimljiv je i način na koji se 'Oumuamua kreće. Naime, dokazano ne postoji dominantna os oko koje bi se rotirala, već se ona kroz svemir - tumba. Tumbanje može biti posljedica sudara s drugim tijelom ili zbog bliskog susreta s nekim planetom. To dakle znači da je najvjerojatnije imala divlju prošlost, zbog koje je i došla u takozvano pobuđeno stanje rotacije.

'Sudari su u međuzvjezdanom prostoru veoma rijetki, što znači da se 'Oumuamua počela tumbati u planetarnom sustavu iz kojeg je došla te da će se nastaviti tumbati i nakon kratkog posjeta Sunčevu sustavu', kaže Smolić. A tumbat će se još dugo.

'Vremenska skala za prestanak tumbanja duža je od starosti svemira, između 40 i 4000 milijardi godina', kaže Smolić. A to vrijeme ovisi o nizu faktora: periodu rotacije, dimenzijama, obliku i svojstvima materijala objekta koji se tumba.

'Oumuamua plovi na solarnim jedrima

'Oumuamua je solarno jedro koje lebdi u međuzvjezdanom prostoru kao dio neke napredne tehnološke opreme', zaključili su još prošle godine Avi Loeb i njegov harvardski kolega, astrofizičar Shmuel Bialy u časopisu Astrophysical Review Letters. Ponudili su tada još egzotičniji scenarij da bi 'Oumuamua lako mogla biti i 'potpuno operabilna letjelica koju je neka udaljena civilizacija namjerno poslala prema Zemlji'.

Da je kojim slučajem još živ, Carl Sagan na to bi rekao da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. A da bi se njihove tvrdnje dokazale, trebalo bi se približiti 'Oumuamui, sletjeti na nju, istražiti je i s dokaznim materijalom vratiti se na Zemlju. A mi Zemljani još ne raspolažemo letjelicom koja bi se otisnula na tako dalek i zahtjevan put.

I baš tu, čini se, leži razlog za Loebove provokativne izjave o izvanzemaljskim letjelicama i solarnim jedrima koja ih pokreću. Ako ih imaju eventualni gosti iz svemira, zašto ih ne bismo koristili i mi?

U igru sad ulazi rusko-izraelski multimilijarder...

Pravi je trenutak da se vratimo Loebovim titulama i funkcijama koje smo pobrojali na početku. Naročito onoj glavnog savjetnika projekta Breakthrough Starshot. Riječ je programu koji izdašno financira Yuri Milner, rusko-izraelski multimilijarder s podrškom Kremlja. Njegova je želja izgraditi male sonde koje bi na solarnim jedrima lebdjele do zvijezda, a ubrzavale bi pogonjene laserima sa Zemlje.

Takva solarna jedra možda su već razvile neke napredne civilizacije iz udaljenih galaksija, a rado bi ih gradio i Milner. Velika znanstvena imena i planetarno poznata lica, poput profesora Avija Loeba, pokojnog astrofizičara Stephena Hawkinga ili osnivača Facebooka Marka Zuckerberga, tu su da poguraju ideju.

'Nema tu nauke - Loeb je zapravo napravio PR za privatni projekt', uvjeren je Smolić.

Priču oko gosta iz svemirskih prostranstava doista nije lako objasniti. Puno je tu fizikalnih zakonitosti u kojima se laici lako pogube. A kad su objašnjenja teška, najlakše je okrenuti se najjednostavnijim, ali i najmanje vjerojatnim objašnjenjima, poput onog da takve objekte izrađuju izvanzemaljci. A ako ih imaju oni, zašto ih ne bismo imali i mi?