Kao prvo opaženo međuzvjezdano tijelo, Oumuamua je bila senzacija. Sad smo, čini se, na pragu objašnjenja jedne od velikih zagonetki koje su ostale nakon što je napustila Sunčev sustav
Otkad se iznenada pojavio u Sunčevom sustavu 2017. godine, međuzvjezdani objekt Oumuamua zagonetka je za znanstvenike. Ali čini se da je taj misterij sad na pragu rješenja.
Najprije se smatralo da je riječ o asteroidu, kasnije kometu, a neki su ga čak smatrali mogućim vanzemaljskim svemirskim brodom.
vezane vijesti
Dvjesto metara dugačko nebesko tijelo Oumuamua tijekom svog kratkog posjeta približilo se Zemlji na udaljenost od 24 milijuna kilometara (oko 62 puta udaljenost veća od one između Zemlje i Mjeseca). Nestalo je nekoliko tjedana nakon što je otkriveno.
Promatranja obavljena u tom kratkom razdoblju pokazala su da se Oumuamua kreće hiperboličnom orbitom, putanjom u obliku bumeranga koja je ukazivala na to da nije porijeklom iz našeg Sunčevog sustava, već je tek u prolazu i vjerojatno je više nećemo vidjeti.
Kakav je to komet bez repa?
Jedno od pitanja na koje su znanstvenici pokušavali odgovoriti odnosilo se na njegovu brzinu, a koja se činila sve većom kako je zaokretao oko Sunca.
Velika tijela, poput planeta i zvijezda, mogu zadati manjim objektima, uključujući komete i asteroide, gravitacijski udar koji ih ubrzava.
Ali u slučaju Oumuamue, koja je brzinom od 87 kilometara u sekundi putovala tri puta brže od prosječnog kometa Sunčevog sustava, ovi gravitacijski udari nisu mogli objasniti uočeno ubrzanje. Stoga su mnogi zaključili da je riječ o kometu, a ne asteroidu.
Kometi u Sunčevom sustavu dobivaju dodatni potisak od vode i prašine koja isparava iz njihovih ledenih jezgri dok se zagrijavaju u blizini Sunca.
Ti su kometi, međutim, poznati po svojim spektakularnim repovima koji svijetle kao rezultat procesa ispuštanja plinova, što kod Oumuamue nije uočeno.
U novoj studiji Jennifer Bergner, asistentica na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley, i Darryl Seligman, postdoktorand Nacionalne znanstvene zaklade SAD-a na Sveučilištu Cornell, predlažu novo objašnjenje.
Dvoje znanstvenika prvo je mislilo da nije bilo dovoljno prašine u isparenju. Potom su pretpostavili da je možda napravljen od nekog materijala hlapljivijeg od onoga što vidimo u uobičajenim kometima, poput vodika, dušika ili ugljičnog monoksida.
Za sve je kriv - zarobljeni plin?
Ali bilo je teoretskih problema sa svakim od tih objašnjenja. Vodiku bi, naprimjer, bile potrebne ekstremno niske temperature da se smrzne u objekte veličine Oumuamue, a znanstvenici ne očekuju takve temperature unutar gustih molekularnih oblaka u kojima se oni formiraju.
Dušik, s druge strane, nije dovoljno sveprisutan u Mliječnoj stazi da bi se objasnio očekivani broj takvih tijela u galaksiji.
Zbog toga su Seligman i Bergner došli do zaključka da je Oumuamua bila podvrgnuta procesima izvan Sunčevog sustava, za koje astronomi ne znaju iz promatranja ostalih kometa.
Naime komet koji putuje kroz međuzvjezdani medij u osnovi se 'kuha' zbog kozmičkog zračenja, stvarajući vodik kao rezultat. Ako je to ono što se događa, je li moguće da je taj vodik ostao u nekom trenutku zarobljen u njemu, pa bio otpušten zbog zagrijavanja pri ulasku u Sunčev sustav?
Teoretski, to ispuštanje vodika moglo bi objasniti neobično ubrzanje Oumuamue.
Astronomi su pronašli eksperimentalne studije stare više od 40 godina koje su pokazale da čestice visoke energije, poput onih prisutnih u kozmičkim zrakama, mogu odvojiti molekularni vodik od vodenog leda, ali ga i zadržati zarobljenim unutar bloka leda, piše Space.
