Prije točno 1838 godina većim dijelom Europe vladao je zloglasni rimski car Komod, znamo ga iz filma 'Gladijator'. Te iste 185. godine kineski astronomi svjedočili su pojavi 'gostujuće zvijezde' na nebu iznad tadašnjeg kineskog carstva na čijem je čelu bio car Lingdi.
Danas, zahvaljujući tehnologiji, znamo što su to točno vidjeli drevni astronomi - najstariju dokumentiranu eksploziju supernove. Snimci koji su nam danas dostupni napravljeni su kamerom koja je dizajnirana tako da istražuje tamnu tvar. Uređaj se zove Dark Energy Camera, a postavljen je u opservatoriju Cerro Tololo u Čileu kao dio četirimetarskog teleskopa zvanog Victor M. Blanco. U nevjerojatnim detaljima uhvaćeni su oblaci prašine i plina koji se raspršavaju od središta supernove.
vezane vijesti
Čestice su 'ulovljene' na prostoru većem od onoga kojeg zauzima sa Zemlje gledani pun Mjesec, između zviježđa Šestar i Centaur na južnom nebu. Za neobični oblak, astronomima poznat pod imenom RCW86, vjeruje se da sadrži materijal sa zvijezde koja je eksplodirala takvom snagom da je privukla pažnju i tada naprednih kineskih astronoma i kroničara.
Oni su je u svojim zapisima nazvali 'gostujuća zvijezda' zbog toga što je relativno kratko svijetlila 185. godine, lagano se gasila kroz osam mjeseci koliko je bila vidljiva tadašnjim načinima promatranja. Danas je baš zbog godine kad se pojavila 'pokojna' zvijezda dobila ime SN185, za koju znamo da je eksplodirala na udaljenosti od osam tisuća svjetlosnih godina u smjeru najbližeg zvjezdanog susjeda našeg Sunca, trostruke zvijezde Alfa Centauri.
Kamera u čileanskom opservatoriju ima sposobnost da vidi velike dijelove neba bez narušavanja razine detaljiziranja, pa je tako pružila mogućnost promatranja ostataka cijele supernove kako je vidljiva danas. Početkom ožujka o tome je objavljeno i priopćenje s prikazom otkrića. Astronomi se nadaju da će ovaj novi, dublji pogled na objekt poput ovoga pomoći u istraživanju eksplozija zvijezda poput SN185.
Zahvaljujući novim promatranjima, oblak RCW86 definitivno je identificiran kao ostatak ove supernove, čime je negirana donedavna teorija po kojoj je oblak prevelik da bi bio proizvod ovakve eksplozije. Raniji izračuni procjenjivali su da je potrebno deset tisuća godina da bi se materijal raspršio tako daleko od umiruće zvijezde. No, još 2006. utvrđeno je da se 'školjka' s ostacima razvija mnogo brže nego se ranije vjerovalo. Potom su u NASA-inom opservatoriju Spitzer Space Telescope u materijalu u RCW86 utvrdili velike količine željeza u česticama, što je vodilo zaključku da je eksplozija koja je proizvela oblak morala biti dosad najsnažnija poznata supernova, koja se pojavljuje kad 'bijela patuljasta zvijezda', gusti ostatak zvijezde nalik našem Suncu, 'proguta' najbližeg susjeda u orbiti.
Taj tip supernove, poznat kao Tip 1A, proizvodi toliko svjetla da njezina eksplozija nije mogla proći nezapaženo ni drevnim astronomima koji su promatrali nebo golim okom. Vrijedi zamišljati koliko je uzbuđenje među njima izazvala ovakva pojava te 185. godine.
