Planet je zasad dobio sasvim neromantično ime K2-415b, i kruži oko patuljaste zvijezde u sustavu koji je dio Mliječne staze. Ovo svemirsko tijelo udaljeno 72 svjetlosne godine od nas otkrio je međunarodni tim astronoma kojega vodi Teruyuki Hirani iz japanskog Astrobiološkog centra.

'Mali planeti oko patuljastih zvijezda odličan su laboratorij za istraživanje atmosferske raznolikosti kamenih planeta i uvjeta pod kojima mogu postojati naseljivi planeti', objavio je Hirano u objavi uz otkriće, koje je prihvaćeno u časopisu The Astronomical Journal, a dostupno je na serveru arXiv.

Mliječna staza je golema, s mnoštvom zanimljivih svjetova, ali dosad nismo dobili odgovor na pitanje svih pitanja koje čovječanstvo oduvijek postavlja: zašto smo ovdje? Ili, nešto prošireno, zašto smo na Zemlji, i postoji li negdje još neko slično mjesto na kojem bi se mogao razviti život sličan našem?

Jedan od alata koji u potrazi za odgovorom može pomoći su egzoplaneti, ili planeti slični Zemlji po veličini, sastavu, temperaturi, masi... Najprikladniji za istraživanje su mali planeti koji kruže oko malih zvijezda i to tako da prolaze između nas i njihove zvijezde. Naime, na taj način može se ispitivati njihovu atmosferu zbog svjetla koje im od matične zvijezde prolazi kroz omotač, s valnim dužinama spektra koje pojačavaju elementi u tamošnjoj atmosferi.

Dodatni 'plus' je što je oko manjih i hladnijih zvijezda poput onih koje zovemo 'crveni patuljci' temperatura na planetima koji oko njih kruže najbliža onima koje postoje na planetima oko našeg Sunca. To znači da im je razdoblje orbitiranja kraće, pa je lakše pratiti i proučavati podatke iz njihovog spektra. Osim toga, zvijezde koje su bliže Sunčevom sustavu su zbog blizine sjajnije, pa ih je lakše promatrati.

Mana takvih malih planeta je što ih je teže naći od velikih. Dosad je na udaljenosti unutar 100 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava nađeno samo 14 egzoplaneta približno Zemljine veličine, najviše ih je u sustavu kojeg su astronomi nazvali TRAPPIST-1.

Sada otkriveni egzoplanet K2-415b je 1,015 puta veći od promjera Zemlje, a kruži oko jedne od najmanjih zvijezda oko koje su slična tijela dosad nađena, ima samo 16 posto mase našeg Sunca. Prvi je put primijećen još prije nekoliko godina, 2017. ga je snimio danas ugašeni teleskop Kepler, nazivan 'lovac na planete', a potom se pojavio i na teleskopu TESS koji je naslijedio Keplera.

Nakon toga krenula su istraživanja, i u sada objavljenom radu dobili smo mnoštvo podataka, prvenstveno o masi, dimenzijama i gustoći planeta, te o dužini orbite. Premda je K2-415b otprilike Zemljine veličine, masa mu je čak tri puta veća, što upućuje da je gušće građe. Osim toga, znatno je bliži svojoj matičnoj zvijezdi nego što je Zemlja udaljena od Sunca, svoj orbitalni krug završi u samo četiri dana. Kod ovakvih patuljastih zvijezda, pogotovo toliko manjih od Sunca, njihovi planeti su nastanjivi na manjim udaljenostima nego je slučaj kod Sunčeva sustava, ali ovo je ipak preblizu. Doduše, K2-415b se nalazi na samoj granici, što znači da i dalje ima atmosferu koju se može ispitivati. Primjerice, na takvoj granici u našem sustavu nalazi se Venera, i njezina atmosfera je jako gusta.

Ostaje mogućnost da u sustavu u kojem se nalazi K2-415b ima još sličnih planeta koji još nisu otkriveni. Kako bilo, jako je malo vjerojatno da ćemo na novoistraženom planetu naći bilo kakve tragove života. Potraga se nastavlja.