Nosi neobično ime kyawthuit i nađen je u Mjanmaru. Kad se za taj lijepi kristal upotrijebi izraz 'rijedak', skoro je riječ o podcjenjivanju te činjenice. Naime danas je poznat jedan jedini kristal, a baza podataka sveučilišta Caltech opisuje ga kao prozirni tamnonarančasti kamenčić, težine od samo 1,61 karat (0,3 grama). Inače, Međunarodna mineraloška organizacija službeno ga je priznala i uvrstila u svoje kataloge tek 2015., a prvi cjeloviti rad o ovom kristalu objavljen je dvije godine kasnije.

Taj jedan jedini kristal kyawthuita nađen je kod Mogoka u Mjanmaru, a iskopali su ga tamošnji 'lovci' na safire na dnu potoka u kojem su tragali za draguljima. Zanimljivo, i prije nego je nađen postojao je skoro identičan, ali stvoren sintetskim putem, no to ipak nije 'prava stvar'. A ako baš želite uživo vidjeti ovaj prirodni raritet, treba otputovati do Los Angelesa, jer je tko zna kojim putem stigao do tamošnjeg Prirodoslovnog muzeja, u kojem se pažljivo čuva.

Kemijska formula kyawthuita glasi Bi3+Sb5+O4 s tragovima tantala. I bizmut i antimon, sastavni dijelovi formule, vrlo su rijetki metali, ali ne prerijetki. Primjerice, u Zemljinoj kori ima više bizmuta nego zlata, a antimon je češći i od srebra. Prema tome, raritet poput kyawthuita dolazi od načina na koji je stvoren, i kombinacijom ovih elemenata, jer je riječ o jedinom poznatom bizmut-antimonskom oksidu.

S obzirom na to da je bizmut vrlo težak element, gustoća kyawthuita je osam puta veća nego kod vode i dvostruko gušća od rubina. To možda zvuči neobično s obzirom na spomenutih niti pola grama težine, no dodatno govori koliko je zapravo velik (ili sitan) ovaj kristal. Ime je pak dobio po profesoru geologije na sveučilištu u glavnom gradu Mjanmara, Yangonu (nekadašnjem Rangunu), dr. Kyaw Thuu, koji ga je našao na lokalnoj tržnici među raznim kristalima koje su tragači donosili na prodaju.

Inače, dodatna zanimljivost je to da je Mjanmar izvor i drugog na listi najrjeđih minerala, zvanog painit po kolekcionaru dragog kamenja Arthuru Painu koji je 1952. u toj zemlji kupio dva tamnocrvena kristala. Dosad je nađeno još samo nekoliko kristala ovog minerala. Pain je, inače, mislio da je kupio dva rubina, kakvi često dolaze iz tog dijela svijeta, da bi se analizom utvrdilo da je pribavio nešto mnogo rjeđe.

Tolika učestalost ovakvih otkrića u jugoistočnoj Aziji obično se objašnjava pritiskom i vrućinom u pradavnim vremenima nakon sudara Indije s ostatkom Azije. Naravno, to što je dosad nađeno toliko malo primjera i jednog i drugog minerala ne znači da oni ne postoje, no desetljeća ratova, nemira i međunarodnih sankcija učinili su svoje, pa je više nego očekivano da mnogi slični primjerci nisu nikad došli do znanstvenika.