Britanski profesor, koji se zalaže za pravo pojedinaca na korištenje novim bio-medicinskim tehnologijama, izrazio je uvjerenje da nema ništa loše u tome da se kloniraju ili genski poboljšavaju ljudi. Rekao je da smatra kako su prigovori da bi se kloniranjem stvarale kopije koje bi bile tretirane kao ljudi drugog reda, bez dostojanstva, besmisleni jer su i identični blizanci prirodni klonovi, a nitko ih ne doživljava kao manje vrijedne. Suvremena biotehnologija, objasnio je, mogla bi također pomoći ljudima u borbi s rijetkim genskim bolestima, ali i svim drugima koje bi se mogle liječiti matičnim stanicama. Po Harrisu brojne zabrane kloniranja od UNESC-ovih do onih Europske komisije trebalo bi ukinuti kako bi se omogućio nesmetani razvoj ove važne grane znanosti. Zakoni bi trebali omogućiti da se poveća sloboda korištenja tehnologije kloniranja koja će na svijet donijeti milijune sretne djece baš kao što je umjetna oplodnja omogućila milijunima neplodnih parova da imaju zdravu i sretnu djecu.

Harris je profesor na Sveučilištu u Manchesteru i član Kraljevskog udruženja Velike Britanije. Autor je niza vrijednih knjiga te oko 250 znanstvenih radova, a prema izjavama brojnih svjetskih filozofa, jedan je od pet najpoznatijih svjetskih etičara biotehnologije. Godine 2006. list Independent proglasio ga je jednom od 50 ličnosti 'zbog kojih je svijet ljepši za život', a The Times jednom od 50 najutjecajnijih svjetskih osoba. O njegovoj slavi svjedoče i uloge koju su mu britanski i američki pisci dodijelili u svojim romanima.

Osnovna teza njegove filozofije i bioetike jest da pojedinci imaju pravo, a katkada čak i dužnost koristiti se novim bio-medicinskim reproduktivnim tehnologijama, umjetnom oplodnjom, genetskim poboljšanjima, pa i kloniranjem.

O svojim razmišljanjima dao je ekskluzivan intervju za tportal dr. sc. Darku Polšeku profesoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji možete pogledati u snimci dolje.