Posebno problematična računala su ona kojima su određene komponente (CPU/GPU) na višem radnom taktu od uobičajenog tvorničkog. Iako mnogi proizvođači danas i ohrabruju takvo što, valja imati na umu da temperature ne prelaze određene granice. Ukoliko se to dogodi, velike su šanse da će se sustav rušiti ili da će performanse u jednom trenutku značajno opasti uslijed automatskih sigurnosnih kontrola.

Noviji grafički čipovi tako dolaze opremljeni enormnim hladnjacima, koji znaju praviti dosta buke kada se pokrene kakav zahtjevniji igraći naslov - ili bilo što drugo što opterećuje GPU.

Iako stranica MakeUseOf navodi kako se komponente mogu izravno opipati (te u slučaju neugodne vreline valja obratiti pažnju na temperature), to nije pretjerano pametno. Osim problema sa statičkim elektricitetom koji može oštetiti komponente računala, opip ne mora nužno govoriti o stvarnoj situaciji računala.

Grafičke kartice se danas bez problema ugriju i na više od 70°C, a slično vrijedi i za brojne AMD/Intel procesore. Treba znati da su temperature iznad 75 stupnjeva već problematične, a ono što je bitno jest osigurati neometano hlađenje računala optimalno smještenim ventilatorima. Bez ulaženja u određene detalje - ti isti ventilatori mogu napraviti veliki problem kada (i ako) prestanu raditi.

Komponente se mogu početi pregrijavati, a korisnik o tome ne mora znati ništa - osim ako nije instalirao kakav program kojim se prati temperatura određenih komponenti i/ili brzina ugrađenih ventilatora.

Posebno su kritična starija računala, kojima ljetne temperature nikako ne pomažu u radu. Većina komponenti u računalu je namijenjena radu na sobnoj temperaturi, a kakav pomak naviše može uzrokovati smetnje. Većina ovih problema se, srećom, lako rješava.

Bilo da je riječ o zamjeni/postavljanju ventilacijskog sustava, ili tek izmjeni termalne paste na procesoru, valja se konzultirati s priručnicima za određene komponente i saznati njihove kritične temperature.

Izvor: MUO